Moqbela prisilno hrane intravenozno ili sondom koja se umeće u nos, a zavezan za krevet zna provesti i po 26 sati u komadu, bez mogućnosti da ode u kupaonicu, već mu medicinska sestra uvede kateter, piše NYT pozivajući se na njegov iskaz odvjetnicima u dobrotvornoj udruzi Reprive.
"To je vrlo bolno, nepotrebno i ponižavajuće", kazao je Moqbel koji usprkos prisilnom hranjenju gubi na težini i sada ima 59 kilograma. Jedan od zatvorenika ima trenutno 35 kilograma, a drugi 44 kilograma.
Prema njegovim riječima, toliko zatvorenika štrajka glađu da nema dovoljno kvalificiranog osoblja za prisilno hranjenje.
"Ništa se ne dešava u redovitim intervalima", prepričava Moqbel, dodajući da mu neki put banu usred noći kako bi ga prisilno hranili. On, kako tvrdi, može prosvjedovati zbog svog zatočenja, ali će biti prebijen, ili može pomirljivo prihvatiti prisilno hranjenje.
"Jedini razlog zašto sam još uvijek ovdje je taj što predsjednik Obama odbija zatvorenike poslati natrag u Jemen. To nema smisla, ja sam ljudsko biće, a ne putovnica", poručuje Samir Moqbel. On je 2000. otputovao u Afganistan jer mu je rečeno da će više zaraditi nego u Jemenu, a ima obitelj za prehraniti.
"Nikada u životu nisam putovao i ništa nisam znao o Afganistanu, ali pokušao sam", prisjeća se i dodaje da nažalost nije bilo nikakvog posla, no nije imao novca da se vrati kući. Nakon američke invazije na Afganistan pobjegao je kao brojni drugi u Pakistan, ali su ga Pakistanci uhitili, transportirali u Kandahar, od kuda je prvim zrakoplovom prebačen u Guantanamo pod optužbom da je bio "čuvar" Osame bin Ladena.
"Ni oni više u to ne vjeruju, ali čini se da ih više nije ni briga", sa žaljenjem zaključuje sada 35-godišnji Moqbel.