To je prvi rječnik u hrvatskoj medicinskoj leksikografiji u kojem je nakon dvanaestgodišnjega redakcijskog rada okupljeno nazivlje humane i veterinarske medicine. Na projektu rječnika surađivala su 94 stručnjaka uglavnom sa zagrebačkoga Medicinskog i Veterinarskog fakulteta.
Glavni urednik Enciklopedijskog rječnika humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (1884 str.) je akademik Ivo Padovan.
Kako napominje uredništvo u predgovoru temeljna je svrha rječnika bila sakupiti i etimološki objasniti stručne izraze cjelokupne humane i veterinarske medicine, uključivši i dodirna područja fizike, kemije, biologije, botanike, zoologije te antropologije. Posebna je pozornost posvećena onim granama znanosti koje su značajne za suvremeno stanje znanja u medicini, kao što su biokemija, imunologija, genetika, molekularna biologija itd. Nastojalo se, kako se navodi, prikupiti u struci usvojene i potvrđene termine, ali i narodne nazive za bolesti ili simptome, koji su danas u uporabi, ali su sadržani i neki stariji, pa i napušteni izrazi, kako bi bacili svjetlo na hrvatsku medicinsku narodnu terminološku baštinu i ne bi potpuno pali u zaborav.
Natuknice su poredane po abecedi, a vodeće kao i njihovi latinski sinonimi tiskani su masnim slovima. Objašnjeno je podrijetlo riječi (latinsko, grčko ili drugo) te su navedeni sinonimi na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku.
Istraživanje i prikupljanje medicinskoga nazivlja u Hrvatskoj razvijalo se naročito potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, da bi zatim nastupila stanka do pokretanja Medicinske enciklopedije i Medicinskog leksikona LZ "Miroslav Krleža". HAZU je zaslužna što se sustavno počela izučavati suvremena terminologija medicinskog nazivlja. Njezin medicinski odjel i sekcije još od 1953. bave se prikupljanjem i izdavanjem medicinske terminologije.