Znanstveni skup organizirali su u Karlovcu 20. listopada Družba "Braća Hrvatskoga zmaja" - Zmajski stol u Karlovcu i karlovački ogranak Matice hrvatske.
Zbornik referata u časopisu "Svjetlo" uredio je Alojz Jembrih, koji u predgovoru piše kako je Strohal bio osebujna ličnost u povijesti istraživanja hrvatskoga glagoljizma.
Po riječima profesora Eduarda Hercigonje, koje navodi urednik, Strohal je svojim knjigama s odabranim hrvatskoglagoljskim spisima ili prikazom života glagoljaškog ambijenta, njegovih ustanova i tradicija svojedobno bio trajno nazočan u našem kulturnom životu.
Jembrih je ocijenio kako je Strohal, unatoč prigovorima za neznanstvenost nekih tekstova, svojim djelom zadužio hrvatsku filologiju.
Strohal je proučavao hrvatsku glagolitiku, dijalektologiju, usmenu književnost, povijest, kulturu te pisao kritike.
U "Svjetlu 3-4 " objavljeni su radovi Agneze Szabo o hrvatskim društvenim i političkim prilikama za Strohalova života, Đure Deželića o njegovu životu i radu, Slavice Medunić Pecoja o Strohalovu karlovačkom razdoblju, Milana Kruheka o povjesničarskom radu, Alojza Jembriha o korespodenciji s Jagićem, Darka Žubranića o Strohalovoj "Hrvatskoj glagolskoj knjizi", Darka Piskača o Strohalovim glagoljskim apokrifnim pričama i legendama, Marije-Ane Duerrigl o njegovu prinosu poznavanju hrvatskoglagoljskih medicinskih tekstova, Silvane Vranić o riječkoj crkvici u Strohalovu djelu, Sanje Vulić o oštarskom govoru u Strohalovo doba i danas, Branke Tafre o Strohalu između slovnice i gramatike, Željka Vegha o njegovim radovima kao izvoru za poznavanje tiskanih djela hrvatskih kajkavskih pisaca te Deželićeva bibliografija Strohalovih radova.
Na kraju zbornika objavljeni su slikovni prilozi Strohalovih djela te izvješća s obilježavanja njegovih obljetnica u Karlovcu i rodnim Lokvama.
Hrvatski znanstvenik i publicist Rudolf Strohal rodio se u Lokvama 1856., a umro u Zagrebu 1936. Proučavao je hrvatsku povijest i kulturu, a poseban doprinos dao je u proučavanju i popularizaciji hrvatske glagoljske knjige.