Visković je tekstove o književnim djelima tog razdoblja, u kojem je dominantan fenomen bio FAK (u početku kratica za Festival alternativne književnosti, a poslije za Festival A književnosti), objavljivao u "Vijencu", "Vjesniku" i "Feral Tribuneu".
Tzv. stvarnosnu prozu na prijelazu stoljeća Visković je, među ostalim, predstavio u kritikama djela Miljenka Jergovića, Zorana Ferića, Jurice Pavičića, Ante Tomića, Borivoja Radakovića, Roberta Perišića, Sime Mraovića, Milka Valenta, no obuhvatio je i autore koji su objavljivali "u sjeni FAK-a" - Marinko Koščec, Ivo Brešan, Nedjeljko Fabrio, Dubravka Ugrešić, Goran Tribuson, te poneka pjesnička, književno-teoretska i kritičarska ostvarenja.
Jedan od sudionika FAK-a, književnik Zoran Ferić, ocijenio je kako je Viskovićevo djelo "snimka stanja u prozi i poeziji tog doba", ali je važno i kao polemička knjiga.
Ferić se nije složio s ocjenama koje su pratile "fakovce", a navode se, među ostalim, i u predgovoru knjige - o medijskoj manipulaciji FAK-a, o samoreklami, narcisoidnoj promjeni imena, zanemarivanju književne tradicije i ekskluzivnosti pristupa za sudjelovanje na njihovim festivalima.
Svakih desetak godina stvara se nov generacijski krug književnika i kritičara koji se međusobno podupiru i to nije ništa neobično, rekao je Igor Mandić, dodavši da bez kritičara nema ni književnosti. Mandić je vrijednim ocijenio što Visković u svakoj svojoj recenziji izlazi iz granica knjige i ne piše dosadne kritike, već daje politički, društveni i polemički kontekst te "stvara odnose između književnih i društvenih činjenica".
Urednik knjige Ervin Jahić očekuje da bi knjiga mogla dobiti i polemičke nastavke s obzirom na autorovu tvrdnju da je FAK s vremenom postao ekskluzivan klub u kojem kriterij pristupa nije bila samo kvaliteta, već prije svega životna dob, spol, stil života.
Izdavač knjige je zagrebačka nakladna kuća V.B.Z.