Tim je zakonom, sedam crkava dobilo status "tradicionalnih", onih koje u Srbiji imaju višestoljetni povijesni kontinuitet: Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Slovačka evangelistička Crkva, Kršćanska reformatska crkva i Evangelistička kršćanska crkva, dok su kao tradicionalne vjerske zajednice, također na temelju povijesnog kontinuiteta i na osnovi posebnih zakona stečenog pravnog subjektiviteta, označene Islamska zajednica i Židovska zajednica.
S predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, koji su zadovoljni zakonskim rješenjima, slaže se i Islamska zajednica. Zakon nije savršen, ali u ovom trenutku on nije mogao biti bolji, izjavio je beogradskom "Danasu" beogradski muftija Muhamed Jusufspahić.
"Kad je riječ o poštivanju ljudskih i vjerskih prava, ovaj zakon ipak predstavlja dobru osnovu za reguliranje odnosa države s crkvama i vjerskim zajednicama u svim segmentima. Dobar primjer za rješavanje ovih pitanja je, recimo, 'hrvatski model', gdje je poslije Ustava donesen zakon za ovo područje na osnovi kojega je država potpisala pojedinačne ugovore s crkvama o vjerskim zajednicama. Ovaj Zakon omogućuje takvo rješenje i u Srbiji", smatra Jusufspahić.
"Neke odredbe u suprotnosti su s europskom Konvencijom o ljudskim pravima", misli pak Vesna Rakić Vodinelić, direktorica Instituta za usporedno pravo u Beogradu.
Ona je uoči donošenja Zakona upozoravala da "postoji svijest kod nekih članova vladajuće koalicije da Europa to neće primiti s odobravanjem, a ipak se jedan takav zakon donosi".
Njezino mišljenje dijele i brojne nevladine organizacije i neke stranke, poput Građanskog saveza Srbije, koje su od predsjednika Borisa Tadića tražile da Zakon ne potpiše "jer on predstavlja posljednji korak u projektu klerikalizacije Srbije i potpunog stapanja države i SPC".
U najkraćem, usvojenim Zakonom je predviđena suradnja države s crkvama i vjerskim zajednicama, uključujući i materijalnu pomoć države, a Zakon zabranjuje vjersku diskriminaciju.
Zakon pravi razliku između "tradicionalnih crkava" i vjerskih zajednica i ostalih, te privilegira prvu grupaciju, između ostaloga i zato što se ne trebaju ponovo upisivati u registar, ali i time što su - za razliku od svih ostalih institucija - oslobođene poreza, pa i PDV-a.
Unatoč oslobađanju od plaćanja davanja državi, svećenici će po slovu Zakona ubuduće imati pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje, a žestoke kritike izazvala je i odredba po kojoj je svećenicima zajamčen imunitet, odnosno da ne mogu biti pozvani na odgovornost pred državnim organima pri obavljanju svoje djelatnosti.
"Ovaj zakon predstavlja vraćanje na srednjovjekovna načela, kada su država i crkva predstavljale jedinstvo. Zakonom se obavlja legitimizacija državotvorne uloge crkve, prvenstveno Srpske pravoslavne crkve i crkvi se priznaje političko značenje i dodjeljuje uloga partnera u vlasti", istaknula je sociologinja Zagorka Golubović na nedavnoj tribini posvećenoj tom Zakonu.
Za primjer je navela da po predloženom Zakonu "država ne može ograničiti politička prava svećenika u obavljanju službe, niti kaznenom pravu podliježe ono što oni kažu za vrijeme službe, ukoliko je kažnjivo".
Odredba da će se crkve financirati sukladno broju svojih pripadnika, pri čemu je srbijanski ministar zadužen za vjerska pitanja Milan Radulović iznosio podatak posljednjeg popisa stanovništva o čak 92 posto pravoslavnih vjernika u Srbiji, također je doživjela kritike. Tako profesor beogradskog Filološkog fakulteta Ljubiša Rajić ocjenjuje da je riječ o "ostvarivanju težnje SPC da stvori političku i financijsku moć u društvu".
Profesor Filozofskog fakulteta Milan Vukomanović ocijenio je pak da je pisac Zakona bio "na Tantalovim mukama da uskladi neuskladivo, odnosno da u zakon uvrsti načelo jednakosti vjerskih zajednica, ali i da osigura privilegiran status tradicionalnim crkvama, posebno SPC".
Iako su na sam tekst Zakona primjedbe imali i Vijeće Europe i Venecijanska komisija, činjenica je da je crkva, pogotovo SPC, i dosad, bez Zakona, ostvarivala veliku dominaciju u društvu, s obzirom da njezin glas nerijetko arbitrira u političkim temama u društvu.
Osim toga, još je vlada ubijenog premijera Zorana Đinđića 2001. godine u škole vratila vjeronauk, službeno kao izborni predmet, no koji je u stvari obvezan, s obzirom da učenici osnovnih škola moraju izabrati između njega i "građanskog odgoja".
Ni s ovim Zakonom stvar nije gotova, s obzirom na to da će se uskoro u Skupštini Srbije naći i Prijedlog zakona o povratu imovine crkvama i vjerskim zajednicama, unatoč tome što propisi o povratu imovine oduzete građanima još nisu na vidiku.