Jarčević (63), koji je od listopada 1992. do travnja 1994. bio ministar vanjskih poslova samoproglašene RSK stacioniran u Beogradu, toliko je revno pobijao navode svjedoka optužbe da ga je Milošević prekidao kada bi pretjerao s iskrivljavanjem činjenica.
Na traženje optuženog da komentira svjedočenje Stjepana Mesića kako su ''iz općina u kojima je SDS preuzeo vlast nakon 1991. protjerani svi Hrvati'', Jarčević je ustvrdio kako je ''odlazak Hrvata iz Krajine organiziran od strane hrvatske države da bi se stekao dojam da Srbi progone Hrvate''.
Kazao je kako je prije rata u Krajini živjelo 189.000 Hrvata, ali da ne zna koliko ih je ostalo.
Kao protutezu Mesićevoj ocjeni o pretjeranom strahu kod Srba 1991., svjedok je iznio primjer ubojstva Srba u Gospiću.
Na svjedočenje Petra Kriste, prvog ministra vanjskih poslova RH, kako je Dubrovnik napadnut zbog stvaranja Velike Srbije, svjedok je odgovorio da je ''Dubrovnik od najdavnijih vremena srpski grad i da se u njemu ni danas ne govori hrvatski jezik'', na što ga je Milošević prekinuo.
Na traženje predsjedavajućeg suca Patricka Robinsona da ipak objasni cilj napada na Dubrovnik, Jarčević je rekao da je to bilo ''kao i drugdje, da se zaštiti srpski narod jer je iz Dubrovnika protjerano 2.200 Srba, a iz zapadne Hercegovine svi Srbi''.
Svjedok je kao ''netočnosti i besmislice'' odbacio i navode svjedoka-pokajnika Milana Babića, bivšeg premijera i predsjednika tzv. RSK, koji je u studenom 2002. potvrdio gotovo sve točke hrvatskog dijela optužnice protiv Miloševića.
Optuženi je danas od Jarčevića tražio da komentira Babićeve navode kako je ''JNA 1991. intervenirala u skladu s politikom Miloševića'', da je ''vojska RSK bila zavisna od VJ i da je Milošević postavljao zapovjednike'' te da su ''prije svih pregovora kninski čelnici išli u Beograd na instrukcije kod Miloševića''.
''Gospodine predsjedniče, to nije točno, Babić je krivo informirao i obmanjivao ovaj sud'', odgovorio je svjedok tvrdeći, među inim, kako je ''JNA samo štitila Srbe, a mogla je doći do talijanske granice jer joj hrvatske snage nisu bile dorasle'', zatim da su tzv. RSK i SRJ imale normalne državne odnose a u sklopu njih i vojnu suradnju, kao i da se nije išlo iz Knina u Beograd po instrukcije jer je on kao ministar pripremao platforme za sve pregovore.
U svom je iskazu također rekao kako je ''u Hrvatskoj cijela državna struktura sudjelovala u progonu Srba'', da je ''Srbima u RH ukazom oduzeto državljanstvo i pravo na otkup stanova'', te da je iz Hrvatske protjerano više od 400.000 Srba.
Tužiteljica Hildegard Uertz-Retzlaff u protuispitivanju je ukazala na činjenicu da je Jarčević rodom iz BiH, a od 1970. je živio u Beogradu, te je 1992. postavljen za ''ministra vanjskih poslova tzv. RSK'' s uredom u Beogradu, a ustvari je bio ''osoba za vezu između RSK i vlasti u Beogradu''.
Zaključila je kako svjedok stoga ne može iz prve ruke svjedočiti o zbivanjima iz 1991., o odnosima vlasti u Kninu s optuženim, odnosu srpske TO i JNA, potezima Babića, Mile Martića, Gorana Hadžića i drugih srpskih čelnika. Neutemeljenost njegovih navoda dokazivala je i izvješćima UN-a o stanju na okupiranim područjima Hrvatske.
Jarčević je iskazom podsjetio na izjave u sudnici ICTY-a čelnika srpskih radikala Vojislava Šešelja, tvrdeći primjerice kako su ''svi Muslimani u BiH ustvari etnički Srbi'' ili da se ''hrvatski jezik ne koristi već 100 godina otkad je za državnu upotrebu uzet čisti srpski koji se danas kvari da se napravi dojam o dva jezika''.
Suđenje se nastavlja u srijedu, kada će Milošević izvesti novog svjedoka obrane.