Vukovarac Josip Čović, koji je pomagao u obrani grada noseći hranu braniteljima i prebacujući ranjenike u bolnicu, svjedočio je u postupku protiv bivših oficira JNA - Mile Mrkšića, Miroslava Radića i Veselina Šljivančania optuženih za pokolj više od 250 ranjenika i civila iz vukovarske bolnice 20. studenoga 1991 na farmi Ovčara.
Prema njegovim riječima, nakon pada Vukovara 18. studenog dio branitelja krenuo je u proboj iz osvojenog grada, dok su se drugi, uključujući i njega, uputili prema bolnici.
"Oni koji su išli u proboj zadržali su uz sebe po jednu ručnu bombu i par metaka", rekao je Čović, dodavši da su mu pojedini branitelji rekli kako će se "radije ubiti nego predati".
"Ostali su otišli u bolnicu i nisu dobro prošli", rekao je Čović procijenivši da se tog 19. studenog 1991. godine u krugu vukovarske bolnice okupilo oko 2.000 branitelja i civila.
Iz bolnice su vojnim kamionima najprije prevezeni u Vupik, gdje su muškarci odvojeni od žena, djece i staraca, a potom u zgradu Veleprometa, koja je postala zarobljenički logor i stratište za brojne zatočenike.
Tamo je, posvjedočio je Čović, osobno vidio kako su dva "šešeljevca" nožem zaklala mladića pod nadimkom "Kemo", a svakih nekoliko minuta čuli su se prigušeni pucnji iza hangara u kojem se nalazio.
Nakon boravka u Veleprometu Čović je prebačen u logor Stajićevo u kojem je proveo 33 dana. Poslije razmjene stigao je u Zagreb s teškom upalom pluća, slomljenim vilicama i nosom, povredama kralježnice i nagnječenjem mozga. Cijelu 1992. godinu proveo je u zagrebačkim bolnicama, a i danas osjeća brojne posljedice svog stradanja, uključujući gubitak pamćenja i PTSP.
Branitelji optužene "vukovarske trojke" nastavit će u četvrtak s ispitivanjem svjedoka Čovića.