Svjedok P-031, koji se nakon pada obrane Vukovara 18. studenoga zajedno sa stotinama drugih civila sklonio u gradsku bolnicu, u iskazu je detaljno rekonstruirao zbivanja u bolnici 19. i 20. studenoga, razdvajanje muškaraca i žena, odvođenje u vojarnu JNA i potom na farmu Ovčara, gdje je izvršen pokolj nad zarobljenicima.
Mrkšića, Šljivančanina i Radića tereti se za zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja zbog pokolja na Ovčari izvršenog nad najmanje 264 zarobljenika iz vukovarske bolnice.
Svjedok P-031 rekao je da su pripadnici srpskih paravojnih snaga ulazili u bolnicu navečer 19. studenoga, a da su ujutro 20. studenoga na dvorištu bolnice razdvojeni muškarci i žene, nakon čega je oko 300 muškaraca ukrcano u pet autobusa.
"Svi ranjenici, vojnici i civili koji su se zatekli u bolnici, uvedeni su u autobuse. U prva tri autobusa ranjenici, a u preostala dva civili", ispričao je svjedok.
Razdvajanjem je zapovijedao optuženi Šljivančanin koji je, po riječima svjedoka, "odavao dojam drskog i arogantnog oficira".
Autobusi su potom odvezeni u vojarnu JNA gdje su pripadnici paravojnih snaga zarobljene Hrvate dva, tri sata zastrašivali i maltretirali. "Udarali su motkama po autobusima, vrijeđali nas i psovali. Bili su vrlo agresivni", kazao je.
Autobusi iz vojarne stigli su pred hangar na Ovčari oko 15 sati, rekao je svjedok, dodajući da su zarobljenici izvođeni jedan po jedan, a vojnici JNA su im odmah oduzimali "osobnu prtljagu, novac, zlatne lančiće, prstenje i druge vrijednosti".
Potom su zarobljenici prolazili kroz špalir srpskih teritorijalaca koji su ih tukli drvenim palicama, invalidskim štakama, nogama. "Svaki je morao proći i dobiti batine", rekao je.
Na ulazu u hangar jedan oficir JNA uhvatio ga je za ramena i gurnuo uz riječi "idi tamo", rekao je P-031 i opisao kako su zarobljenike poredali u hangaru, s licem prema zidu i rukama iznad glave.
Mladi vojnici, po njegovim su riječima, stajali u sredini hangara na slami i gledali zarobljenike, prilazili i provocirali ih, prijeteći i tražeći skriveni novac.
Opisao je i kako su trojica vojnika njemu prislonila automatsku pušku na leđa, prijeteći mu i tražeći novac.
"Ako imaš novca a ne daš ga, ubit ću te. I onako ti neće trebati, okruženi ste okorjelim ubojicama i svi ćete noćas biti ubijeni", zaprijetio je vojnik, na što mu je svjedok, kako je ispričao, dao mjesečnu plaću u kuverti pa ga je on ostavio na miru.
Opisao je kako su u hangar počeli ulaziti pripadnici paravojnih snaga, koji su tamo teško pretukli dvojicu zarobljenika, Kemala Saitija i Damjana Samarđića.
Poslije im je naređeno da se okrenu i sjednu, leđima naslonjeni na zid hangara, a provokacije i zlostavljanje su nastavljeni.
Svjedok P-031 rekao je kako ga je tada ugledao jedan srpski vojnik kojega je poznavao kao prijatelja svog sina, te ga pitao što radi tu i pozvao da pođe s njim iz hangara. Na izlazu je oficiru JNA objasnio da ga poznaje i da ništa nije kriv, a on mu je odobrio da ga vodi.
Srpskog vojnika koji ga je spasio opisao je kao Milana ili Miloša, ranije zaposlenog kao mesar u kuhinji vukovarske bolnice.
P-031 potom je s još petoricom zarobljenika u dva terenska vozila vraćen s Ovčare u Vukovar u zgradu Veleprometa, gdje je smješten u prostoriju s pedesetak zarobljenih Hrvata, nazvanu "soba smrti".
Opisao je izvođenje iz sobe tri zarobljenika, koje "više nikad nisu nađeni", te kako ih je 21. navečer jedan kapetan JNA odveo u vojarnu JNA "da svi ne bi stradali". Idućeg jutra, zajedno još s 37 zarobljenika popisan je i autobusom odvezen u logor u Sremsku Mitrovicu, gdje je ostao do razmjene, rekao je.
U nastavku iskaza svjedoka P-031 u četvrtak će protuispitivati branitelji trojice optuženih.