Azijske države, u nastojanju da održe niskima tečajeve svojih valuta kako bi potpomagale izvoz, vrlo vrijedno kupuju državne obveznice SAD-a i eurozone te to financiraju štampanjem novca. I zemlje proizvođači nafte, prepune 'petrodolara' nakon što se cijena nafte utrostručila u zadnje četiri godine, također ulažu svoje dobitke u obveznice koje izdaju zapadne vlade.
Porast likvidnosti, koji datira još od azijskih financijskih kriza u 1998. kada su središnje banke injektirale gotovinu radi stimuliranja aktivnosti, omogućila je vladama da izdaju obveznice po ekstremno niskim kamatnim stopama.
U trenutnoj klimi "jeftinog novca", prinosi obveznica pali su na povijesno niske razine; prinosi po američkim 10-godišnjim državnim obveznicama iznose oko 4,0 posto, a eurozone oko 3,5 posto.
Tako dobroćudno okruženje ohrabrilo je vlade na refinanciranje dugova i izdavanje novih obveznica s nižim kamatnim stopama, pritom smanjujući troškove servisiranja nacionalnih dugova.
"Danas se države refinanciraju bez ikakvih poteškoća. U eri smo jeftinog novca", izjavio je ekonomist BNP-Exane, Emmanuel Ferry. Izložio je primjer francuske vlade koja je nedavno izdala 50-godišnje obveznice po prvi put u svojoj povijesti. Uspješni plasman tih obveznica potaknuo je i ostale europske prijestolnice da kopiraju francuski potez.
Obveznice s rokom dospijeća za 50 godina vrlo su rizične zbog nedostatne vidljivosti tijekom tako dugog vremenskog razdoblja.