"Ostaci svete Ivane Orelanske nisu ostaci francuske heroine 15. stoljeća već patvorina realizirana od ostataka egipatske mumije", stoji u članku u kojem se citiraju nalazi Philipeea Charliera, bivšeg forenzičara u bolnici jedne pariške regije
Ostaci nagorjelog ljudskog rebra, pomiješani s komadićima drveta, tkanine i borova peluda bili su u 19. stoljeću predstavljeni kao ostaci francuske junakinje spaljene na lomači 1431., nakon što je pobijedila Engleze.
Međutim, izvježbani "nos" velikog parfumera otkrio je u ostacima miris vanilije, što nikako nije moglo potjecati od tijela koje je gorjelo, ističe Charlier.
Mikroskopska i kemijska analiza ostataka pokazala je da je rebro bilo natopljeno "mineralnom i biljnom tvari" crne boje.
Ostatak lanena platna pokazuje da su se takvom tkaninom koristili Egipćani za umatanje mumije.
Osim toga, navodi znanstvenik, u 15. stoljeću u Normandiji nije bilo borova i pelud tog drveta pronađen u relikvijama morao je biti uvezen.
Egipćani su se borovom smolom koristili za balzamiranje.
Konačno, ispitivanje ugljikom 14 pokazalo je da ostaci tijela potječu između 6. i 3 stoljeća prije Krista, a spektrometrijski nalazi kostiju pokazali su da kosti potječu od egipatske mumije iz toga razdoblja, a nikako od spaljenih kostiju.
Ivana Orleanska, rođena 1412. godine, uspjela je prikupiti vojnike kojima je protjerala Engleze. Zatim je bila uhvaćena, osuđena i spaljena na lomači zbog hereze. Bilo joj je tada 19 godina, a katolička crkva kanonizirala ju je 1920. godine.