Branitelj majora Veselina Šljivančanina pred Haškim sudom na početku završnih riječi u petak žestoko je napao obranu pukovnika Mrkšića zbog toga što je ona dan ranije u svojim završnim riječima uvela novu tezu da Mrkšić, kao zapovjednik 1. motorizirane brigade JNA i Operativnog sektora Jug u 1991., "nije imao ništa" s hrvatskim zarobljenicima jer je to bilo isključivo u nadležnosti Uprave za sigurnost, kojoj je pripadao Šljivančanin kao oficir za sigurnost 1. gardijske motorizirane brigade i Operativne grupe Jug, zadužen za bataljun vojne policije.
Njegov branitelj Novak Lukić uzvratio je Mrkšićevoj obrani protuoptužbama i poručio je da su zarobljenici bili isključivo u nadležnosti tadašnje "zapovjedne linije" i odbio je da je postojala ikakva paralelna zapovjedna linija po kojoj su pripadnici kontraobavještajne službe, kojoj je pripadao Šljivančanin, bili zaduženi za zarobljenike. Haško tužiteljstvo u optužnici tvrdi da je Šljivančanin rukovodio evakuacijom iz bolnice i prijevozom zarobljenih Hrvata na Ovčaru. Više puta odvjetnik Lukić govorio je o "zdušnim zajedničkim naporima haškog tužiteljstva i obrane generala Mrkšića" i "šlagu na njihovoj zajedničkoj torti" - prebacivanju odgovornosti na Šljivančanina, ponavljajući da su propisi branili zapovjednicima JNA prebacivanje svojih ovlasti na osobe zadužene za sigurnost, kao i da su sve informacije s terena dolazile do Mrkšića, optužujući tako Mrkšića.
Branitelji 'vukovarske trojke' inače su zatražili u svojim završnim riječima njihovo oslobađanje poručivši, svaki za svog klijenta, da tužiteljstvo nije dokazalo njihovu odgovornost.
U završnim riječima koje su iznijeli u četvrtak i petak branitelji tzv. 'Vukovarske trojke' zanijekali su svaki za svog branjenika da su imali ikakve veze s evakuacijom zarobljenih Hrvata iz vukovarske bolnice, njihovim razdvajanjem, odvođenjem u vojarnu JNA pa kasnije na poljoprivredno dobro Ovčara gdje su u noći 20./21. studenoga 1991. pogubljeni.
Mrkšićev branitelj Miroslav Vasić, koji je iznosio završne riječi u četvrtak, tvrdio je da pukovnik Mrkšić nije odlučio povući vojnu policiju, koja je držala hangar na Ovčari, i prepustiti zarobljenike lokalnim snagama koje su ih na kraju pogubile, istaknuvši da je Mrkšić tada bio na putu za Beograd gdje se trebao sastati s tadašnjim saveznim ministrom obrane Veljkom Kadijevićem. Vasić je poručio i da bi, umjesto optuženog Mrkšića, za ovaj zločin trebali odgovarati pripadnici 80. motorizirane brigade JNA, koji su svjedočili protiv vukovarske trojke. Upravo ta brigada u vrijeme zločina nadzirala je Ovčaru, kazao je Vasić. Istu jedinicu okrivio je i branitelj Miroslava Radića koji je poručio da njegov branjenik osuđuje zločin na Ovčari kao "gnjusni i kukavički čin". Kapetan Radić bio je zapovjednik čete u sastavu 1. bataljuna 1. gardijske motorizirane brigade.
Borivoje Borović poručio je kako njegov branjenik Radić nije bio na mjestima na kojima tužitelji tvrde da jest poput vukovarske bolnice, vojarne JNA ili Ovčare, a uz to nije znao ništa o prijetnjama zarobljenim Hrvatima ili bilo kojim drugim krivičnim djelima te da nije imao ni kontrolu nad počiniteljima pokolja na Ovčari.
Haško tužiteljstvo zatražilo je u četvrtak izricanje doživotne kazne zatvora za Mrkšića, Šljivančanina i Radića ako ih prvostupanjsko vijeće Haškog suda proglasi krivima za pokolj 260 Hrvata na Ovčari, a kazne od četiri do 15 godina, ako ih proglasi krivima za manje teška djela poput nekažnjavanja počinitelja.