"Kronika Tome Ahiđakona" o povijesti splitske crkve i splitskim nadbiskupima, za nas je važna jer bi bez nje hrvatski povjesničari znali upola manje o ranom srednjem vijeku, rekao je Budak.
Budak smatra da je Toma Ahiđakon (oko 1200.-1268.) to djelo napisao kako bio objasnio zašto je želio postati nadbiskup i kako je u tome spriječen, a htio je i dokazati starinu splitske crkve.
U povijesnim razmjerima osobito su vrijedni njegov detaljni prikaz provale Monogola i opis nastanka komune na tom prostoru, dodao je.
"Kronika popa Dukljanina", anonimnog autora kojeg se tako naziva, poznata je i kao "Ljetopis popa Dukljanina", što nije ispravno jer se u tom djelu nigdje ne spominju godine, istaknuo je Budak.
Po njegovim riječima, djelo prate mnoge nedoumice, većina se znanstvenika još ne može usuglasiti je li pisano na slavenskom ili latinskom, ne zna se zasigurno kada je nastalo i tko joj je autor.
Iako se drži da je ta kronika napisana oko 1150. na temelju čega je sastavljena hrvatska redakcija, postoje teze da je hrvatska redakcija iz 16. stoljeća zapravo izvorni tekst.
Budak je ocijenio da važnost obiju kronika za hrvatsku političku, društvenu, crkvenu i kulturnu povijest najbolje pokazuje podatak da one i danas doživljavju nova izdanja, i na međunarodnom planu.
Predstavljanjem tih dviju knjiga počelo je obilježavanje 400. godišnjice osnutka NSK.
Knjižnica kao hram i riznica hrvatske pisane baštine ponajbolje iskazuje i potvrđuje hrvatski nacionalni identitet i posvjedočuje njegov kontinuitet, pa je stoga i dnevnik hrvatskoga naroda, rekao je Josip Stipanov, glavni ravnatelj NSK.
Najavio je da će se različitim programima cijele godine obilježavati 400. obljetnica Knjižnice, te da im je cilj, prikazujući dostignuto, ukazati i na polazišta njezina razvoja u budućnosti.
Na Tribini, koje će se održavati jednom mjesečno, predstavit će se deset temeljnih hrvatskih književnih spomenika od sedmog do 20. stoljeća - hrvatski prvotisak "Misal 1483.", "Splitski evanđelistar", Marulićeva "Judita", Boškovićeva "Teorija prirodne filozofije", "Razgovori ugodni naroda slovinskoga" Kačića Miošića, Gajeva "Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja", Mažuranićeva "Smrt Smail-age Čengića", Krležine "Balade Petrice Kerempuha" i Ujevićeva "Žedan kamen na studencu".