O knjizi su govorili u ime nakladnika direktorica Hrvatske sveučilišne naklade Anita Šikić, književni kritičar Velimir Visković te akademici Ante Stamać i Tonko Maroević. Odabrane ulomke iz knjige čitao je dramski umjetnik Joško Ševo.
Podsjetivši kako je u knjizi objavljeno 15 eseja koji su nastali od 1965. do 2005., Anita Šikić je rekla kako autor u njima progovara o temama koje zaokupljaju modernoga hrvatskog intelektualca. Mirić se zalaže za slobodu pojedinca koju ne bi trebali ugrožavati ni pojedinci ni ustanove, rekla je dodavši kako je pitanje države za njega drugoga reda.
Visković smatra kako se objavljeni eseji bave kritičkom teorijom društva. Autor se zalaže za uvažavanje dijaloškog diskursa, napomenuo je, dodavši kako je na tragu frankfurtske škole došao do zaključka da ni samoupravljanje nije bezgrješno društvo. Ocijenio je kako su Mirićeve ideje bile prihvaćane i u krugu praksisovske skupine filozofa.
"Nije htio bježati od svoga srpstva", rekao je, dodavši kako na njem nije gradio karijeru. Zalagao se i za jednakopravnost hrvatske nacije unutar bivše Jugoslavije, kazao je Visković, napomenuvši da se još šezdesetih godina suprostavio veličanju ideja srpskog književnika Miloša Crnjanskoga, koje su imale militarističku i fašističku pozadinu.
U knjizi "Rastureni rezervati" (181. str.) objavljeni su eseji Rasturanje, Rezervati za riječ i akciju, Prepisak uz Rezervate za riječ i akciju, Neminovnost masovne kulture, Potvrđivanje svijeta postojećega kulturom, Uzaludna istina, Što će lijevo u kulturi, Književnost u malom narodu, Sudbina intelektualca, O jeziku, rode; O vama je, gospodo, riječ; Pred pitanjem, Ludilu ususret, Rat se zbiljski dobiva humano projektiranim mirom i Fragmenti straha.
Milan Mirić (1931.) bio je pokretač i urednik časopisa Razlog. Uređivao je mnoga izdanja u Sveučilišnoj nakladi Liber i Naprijedu. Objavio je knjigu pripovjedaka, eseja te roman "Olovni slog".