NEW YORK TIMES 31. X. POSLJEDNJI EUROPSKI TIRANIN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 31. X. 2000. Posljednji europski tiranin "Pad Slobodana Miloševića Europu je ostavio sa samo još jednim diktatorom, Aleksandrom Lukašenkom, predsjednikom Bjelorusije. Godine 1994. legitimno je izabran kao predsjednik bivše sovjetske republike, i to predstavljajući se u predizbornoj kampanji kao zagrizeni borac protiv korupcije. No uz potporu Rusije, Lukašenko je od tada zgrnuo gotovo apsolutnu vlast(...). Otvoreno se divi Hitleru i kazao je kako narod Bjelorusije želi povratak staljinističke države. Ovomjesečni parlamentarni izbori nude urednu ilustraciju Lukašenkova nadzora, koji je čak i snažniji od stiska koji je Milošević nekoć imao nad Srbijom. Desetci neovisnih kandidata za parlament - tijelo bez moći - diskvalificirani su iz tehničkih razloga, a one koji su ostali državna je televizija nazvala kriminalcima i ovisnicima o drogama. Oni koji se zalažu za oporbeni bojkot izbora uhićeni su. Nekoliko oporbenih čelnika je nestalo. Dok je Milošević dopustio nešto neovisnih izvješća, u Bjelorusiji se neovisni glasovi čuju samo iz nekoliko malih novina. Iako je Lukašenko na vrhu sam, malo je vjerojatno da će ga svrgnuti s tog mjesta. Deset milijuna stanovnika Bjelorusije izoliranije je od ostatka svijeta i ovisnije o državi od gotovo svih Europljana. Bjelorusija je dugo vremena bila agrarni i industrijski centar Sovjetskog Saveza, a mnogi stariji ljudi žele ponovno ujedinjenje s Rusijom. I Lukašenko se zalaže za ovo, vjerojatno jer sanja o vladanju većim kraljevstvom. Njegov odnošaj s Moskvom ključan je za njegov ostanak na vlasti. Pod Lukašenkom, Bjuelorusija Moskvi pruža radarske postaje blizu zemalja članica NATO-a kao i sigurni prolaz za planirani naftni dovod od Rusije prema Zapadu. Ako se dvije zemlje ponovno ujedine, Rusija bi mogla u Bjelorusiju dovesti još više svojih vojnika i zadovoljiti snove nekih Rusa koji žele ponovnu izgradnju Sovjetskog Saveza. Vladimir Putin, ruski predsjednik, čestitao je Lukašenku na 'slobodnim i poštenim' izborima za parlament. Takva potpora Lukašenka štiti od drugih vanjskih pritisaka i daje mu legitimnost kod kuće(...). Još više iznenađuje flert Njemačke s Lukašenkom, kako tvrde oporbeni čelnici iz Bjelorusije. Njemački diplomati u Bjelorusiji potiču njemačka ulaganja i suradnju s vladom. Sve dok Moskva podupire Lukašenka, tvrdi Njemačka, sa njim se mora surađivati. Moskva si, međutim, može priuštiti to da Bjelorusima dopusti da sami odaberu svoga čelnika - većina oporbenih političara vjeruje kako je bliska veza s Rusijom nužna. No zajedništvo s nereformiranom Bjelorusijom dodatno bi oštetilo rusko gospodarstvo. U Bjelorusiji postoji nezadovoljstvo, no oporbene snage nisu dovoljno ujedinjene da ovu frustraciju prenesu na političku vlast. Ovo bi se moglo promijeniti. Devet glavnih oporbenih skupina složilo se, teoretski, da surađuju. Ovo je jedina prilika da se porazi Lukašenko kada se za godinu dana ponovno kandidira za predsjednika", stoji u uvodniku lista.