INTERNAT. HER. TRIB. 3. XI. EUROPA: JOŠ UVIJEK BEZ JEDINSTVENOG GLASA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. XI. 2000. Europa: još uvijek bez jedinstvenog glasa "Nakon izbora u Americi koji će biti održani u utorak, svjetska će se supersila suočiti sa supersilom preko Atlantika koja je još u embriju, čiji su vanjski poslovi u katastrofalnom stanju. Djelomice su odgovorna dva smušena profesora, od kojih jedan gotovo da i ne zatvara svoja usta, dok ih drugi rijetko otvara. Wim Duisnenberg, predsjednik Europske središnje banke, nedavno je sebi i euru nanio štetu opaskama koje su, djelovalo je, isključivale mogućnost intervencije banke s ciljem podupiranja valute. Priznao je svoj gaf. Ipak, nitko tko ga je vidio kako govori u javnosti ne sumnja u to da će učiniti nove. Djeluje kao depresivni i neizlječivo govorljivi medvjed, prepun gospodarskih činjenica i brojki (...). Romano Prodi, pak, predstavlja drugu krajnost. Odnos između 15 čelnika vlada članica EU-a i predsjednika Europskog povjerenstva vjerojatno će biti napet; svi sudjeluju u borbi za moć. Tako da jedini način na koji predsjednik povjerenstva može na njih utjecati kada se okupe na europskom summitu jest elokventna i jasna retorika. Ovo se, pak, ne čini Prodijevim stilom. Možda nije u potpunosti siguran u svoj engleski ili francuski, ili, kako je to netko blagonaklono bio primijetio, njegove misli brže su od njegove sposobnosti da ih izrazi. Stoga u takovim prilikama često djeluje odsutno i šutljivo. Kada napokon prekine tišinu, slijede gafovi kao što je opaska (tijekom nedavno održanog govora pred Europskim parlamentom) da bi Javier Solana, kojega su zemlje članice odabrale kao svoga predstavnika za vanjsku politiku, trebao biti odgovoran povjerenstvu. Ima li EU strukturu koja bi mogla ostvariti jedinstveni glas kada je u pitanju vanjska politika? Bez obzira na sve brojne nedavno držane govore o vrlinama međuvladine suradnje i upravljanja, jedna od najimpresivnijih priča o uspjehu u posljednjih 40 godina jest način na koji je Europsko povjerenstvo vodilo trgovačke pregovore EU-a s drugim zemljama. Povjerenstvo je dobilo ovo ekskluzivno pravo na početku, glede trgovine proizvodima, jer jedinstvena carina sa zajedničkom pristojbom treba i jedinstvenog glasnogovornika. (...) Zemlje članice ovo naravno nisu željele objaviti. Tako su odbile povjerenstvu dati pravo da pregovara za EU kada je u pitanju sve važnije područje uslužnih djelatnosti. Prodi će ih morati uvjeriti da promjene svoje stajalište ako se želi da EU odigra istu ulogu u slijedećim svjetskim trgovačkim pregovorima koju je imala u prošlosti. Znači li ovaj prošli uspjeh u vanjskim trgovačkim odnošajima da je Europsko povjerenstvo spremno da mu se povjeri vanjska politika EU-a? Odgovor je 'ne'. Zemlje članice neće i ne bi niti smjele dopustiti ovo, i to zbog činjenice što povjerenstvo nema niti osoblje niti umijeće za preuzimanje vanjske politike od Ministarstava vanjskih poslova zemalja članica. Glede Jeruzalema, npr., povjerenstvo nema bogato iskustvo kakvo imaju neke zemlje članice. Istina, glede drugih pitanja i u odnošajima s nekim zemljama povjerenstvo može na koristan način pridonijeti političkim raspravama- npr. u Pekingu, gdje je veleposlanik povjerenstva veoma poštovan, i u Washingtonu, gdje njegova misija ima blizak i dugačak odnos s Kongresom. No kako pridonijeti? Ovo treba učiniti na osnovi eura 12, koji je signalizirao svoju predanost političkoj uniji kada je ona prihvatila jedinstvenu valutu. Dvanaestorica bi vlastite dužnosnike mogla podučiti tako da nadopunjuju Solanine dužnosnike. 12 ministara vanjskih poslova moglo bi zatim odlučiti što bi Solana trebao predstavljati. Da se ovo provede u UN-ovom Vijeću sigurnosti (gdje jedan od 12, Francuska, ima stalno mjesto), utjecaj zajedničkog stajališta 300 milijuna ljudi bio bi znatan. Što s financijskim odnošajima sa stranim zemljama? Euro je uspješniji od onoga što su njegovi protivnici bili predviđali. (...) Stvorio je široko područje stabilnosti za ulaganja. No treba se ugledati na dolar i jen, a da bi se ovo provelo u djelo, potrebna je vrlo stručna ekipa (...)- predsjednik Europske središnje banke i povjerenik za gospodarska pitanja, ministar financija u embriju Europe. Ovo će naići na gorak otpor. Isti je slučaj bio i sa centralizacijom SAD-a prije gotovo 140 godina. (...) Dobri su momci pobijedili a Amerika je bila u mogućnosti tri puta spasiti svijet. Europljani ovo ne bi smjeli zaboraviti", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu.