INTERNAT. HER. TRIB. 31. X.ISPRIKA NOVOG JUGOSLAVENSKOG PREDSJEDNIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 31. X. 2000. Isprika novog jugoslavenskog predsjednika "Beogradski tjednik 'Nin' nedavno je proveo anketu glede onoga što Srbi žele učiniti s bivšim jugoslavenskim diktatorom. 53 posto od 2000 ispitanih kazalo je kako Milošević ne bi trebao biti suđen za ratne zločine bilo gdje, 30 posto želi da mu se sudi u Srbiji a 9 posto da ga se pošalje u Hag. Beogradski radio B- 92 (...) izvješćuje kako 76 posto onih koji su glasovali preko Interneta predviđa suđenje u Srbiji a 14 posto u Haagu, dok 2 posto očekuje kako će Milošević 'nastaviti političku karijeru'. Šest posto misli kako će 'mirno otići u mirovinu'. Kada ih se pitalo zbog čega očekuju 'suđenje u Srbiji', većina Srba kazala je kako je to zbog toga što su Srbi najviše patili pod Miloševićevom diktaturom te da bi mu, kao njegove glavne žrtve, trebali i suditi. Bilo da je neznanje o četiri rata koje je bio započeo kao i stotinama tisuća smrti koje je izazvao istinsko ili lažno, ono stoji na putu razračunavanja Srba s vlastitom prošlosti(...). Čovjek koji bi mogao odlučiti o sudbini Miloševića, predsjednik Koštunica, pojasnio je kako svoga prethodnika neće izručiti Haagu. No kada su u pitanju ratni zločini i genocid koji je počinjen u proteklom desetljeću, koje su počinili Srbi izvan granica Srbije, Koštunica šalje drugačije signale. Prvo su stigle tako dobrodošle riječi priznanja krivice. Kada su ga u intervjuu za CBS, američku TV postaju, (...) upitali postoji li sumnja da su jugoslavenska vojska i policija krivi za genocid na Kosovu, Koštunica je kazao:' Spreman sam, kako bih kazao, prihvatiti krivicu za sve one ljude koji su ubijeni, tako da pokušavam preuzeti odgovornost za ono što sam sam učinio. Što se tiče onoga što je učinio Milošević kao Srbin, preuzimam odgovornost za mnoge od tih zločina.' 'Preokret', izvijestio je 'The Daily Telegraph u Londonu'. 'Un geste spectaculaire', izvijestila je Agence France Presse. Za strane uglednike i dužnosnike donatorskih organizacija, za promatrače ljudskih prava i političke analitičare, ovo je bio prvi obećavajući znak da se Jugoslavenski predsjednik hrabro suočava s prošlosti i tako pomaže svojoj zemlji da se suoči s činjenicom da je njihov čelnik počinio ratne zločine u njihovo ime. No sam Koštunica je osjetio da mora prosvjedovati. Dva dana nakon što je intervju emitiran, ljutito pismo u tri paragrafa njegov je šef stožera uputio čelniku CBS-a zahtijevajući objašnjenje za 'neprofesionalno i neetično ponašanje' CBS-a. (...) Pokazalo se da je problem bio u tome što su svjetski mediji prenijeli Koštuničinu izjavu, a takav publicitet 'mogao je nanijeti mnogo političke štete predsjedniku i snagama koje predvode demokratizaciju u Jugoslaviji.' Međunarodna zajednica ustraje na tome da bi Miloševiću trebalo suditi u Haagu. Srbijanski narod za to ne vidi potrebu. (...) No ako Srbi prihvate to da se Miloševiću sudi na sudu kojeg je osnovao UN, najhitniji zadatak jest da im se pojasni za koje je zločine protiv stranih državljana Milošević optužen. Kada ga počnu optuživati ne samo za izbornu prijevaru, korupciju, nepotizam i represiju srbijanskih medija, nego i za vođenje ratova u stranim zemljama, za naređivanje masovnih ubojstava i silovanja stranih državljana, tada će ga vjerojatno željeti zauvijek udaljiti od sebe. Možda tada, kada Koštunica kaže 'oprostite', njegov ured neće žuriti da objasni kako se radilo o lapsusu', piše Anna Husarska.