INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. X. GLOBALIZACIJA NE MORA USPJETI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. X. 2000. Pazite, globalizacija ne mora uspjeti "Nasilje u i na rubovima Izraela, ma kako na kraju završilo, poslužilo je kao otrježnjujuća lekcija o krhkosti globalnog gospodarstva. Entuzijazam glede 'globalizacije' zanemaruje uznemirujuću mogućnost da nacionalizam, vjerske mržnje i staromodna regionalna suparništva mogu poremetiti svjetsku trgovinu i ulaganje. Ipak, sasvim je očito da je ovome tako. Geopolitika i globalno gospodarstvo sukobljavaju se na takav način da se o tome odupiremo uopće i razmišljati zbog mogućih posljedica koje su previše uznemirujuće i zbunjujuće. Nafta je najproblematičnije pitanje, no ne i jedino. Ovo je tamna strana globalizacije. Naravno, strateška važnost nafte nije tajna. Svijet sada koristi oko 76 milijuna barela dnevno. Prošloga mjeseca oko 21 milijun barela stigao je iz Zaljeva. Saudijska Arabija najveći je proizvođač (8.9 milijuna), nakon koje slijedi Iran (3.7 milijuna), Irak (2.9 milijuna), Ujedinjeni Arapski Emirati (2.3 milijuna), Kuvajt (2.2 milijuna) i Katar (0.7 milijuna). Svaka veća redukcija mogla bi dramatično povećati cijenu pa čak i potaknuti recesiju. Globalna tržišta dionicama su, naravno, neurozna. Ni politika Srednjeg Istoka nije tajna. Krize se događaju deprimirajuće redovno. Unatoč tome, opasnosti su nedavno svedene ne minimum. Globalizacija pretpostavlja da materijalizam preoblikuje svjetsku politiku. Zemlje koje trguju i ulažu zajedno prilagođavaju se jedna drugoj glede političkih razlika. U području Zaljeva, Iran i Irak i dalje su neprijateljski raspoloženi prema Zapadu, no i njima su potrebni prihodi od nafte. Saudijska Arabija, Kuvajt i drugi proizvođači mnogo ulažu u svjetsko tržište dionicama. Ne žele oštetiti gospodarstva svojih najboljih kupaca. Saudijci i Kuvajćani oslanjaju se na vojsku SAD-a za sigurnost, tako da se nafta neće koristiti kao političko oružje. Ti razlozi imaju smisla - no samo do određene mjere. Racionaliziraju i želje ignorirajući potencijal za nastanak kaosa, koji, pak, vlade može natjerati da čine stvari koje bi inače odbile. 'Veza između izraelske krize i Zaljeva veoma je napeta', kazao je Geoffrey Kemp, stručnjak za Srednji Istok pri Nixon Centeru(...). Čovjek koji bi mogao povući obarač je Sadam Husein. Jedna mogućnost bila bi obustaviti proizvodnju nafte kao znak sućuti s palestinskim narodom. 'Postao bi junak.' (...) Zemlje - potrošači nafte nisu u potpunosti nemoćne. 'Europljani, SAD i Japan u strateškim rezervama imaju 1.2 milijarde barela', kazao je naftni gospodarstvenik, Philip Verleger. Brza dostupnost i uporaba tih zaliha, tvrdi, mogli bi neutralizirati iračku obustavu proizvodnje. (...) Ipak, važnija poanta jest da niti jedna strateška rezerva ne može izbrisati osnovni sukob. Svijet neizbježno ovisi o Zaljevu. Zaljevski rat bio je gospodarski sukob. Vođen je kako bi zalihe nafte ostale u rukama prijateljske zemlje. Svjetska trgovina i ulaganja stalno redefiniraju nacionalnu sigurnost i gospodarsku stabilnost. Azijska financijska kriza iz 1997. - 1998. godine pokazala je da se loša ulaganja u udaljenim zemljama mogu vratiti poput bumeranga naprednom dijelu svijeta. Slično, promjena sheme proizvodnje globalnu industriju može učiniti osjetljivom na lokalne krize. Uzmimo u obzir elektroniku. Sastojci iz jedne zemlje udružuju se sa sastojcima iz druge kako bi bio dobiven konačni proizvod. Tajvan je svjetski prvak u proizvodnji 10 računalnih proizvoda, uključujući i (...) modeme. Kina je sve veći opskrbljivač komponenata. Prošle godine, uvoz elektronskih komponenata u SAD iz Kine iznosio je skoro 20 milijardi, a iz Tajvana 18 milijardi. Politička previranja u Kini ili rat oko Tajvana utjecali bi na svjetsku proizvodnju elektronike, posebice ako je u rat uključena i Amerika. (...) Skoro nitko ne raspravlja o ovim pitanjima, jer nema očitih odgovora. Kada se neka zemlja odluči pridružiti svjetskom gospodarstvu (kao što je to učinila Kina), ne može ju se tek tako isključiti(...). Gospodarstvo SAD-a sada je u tolikoj mjeri isprepleteno s globalnim gospodarstvom da je izolacija nezamisliva. No Amerikanci se boje osloniti na trgovinu sa zemljama koje su neprijateljski raspoložene prema njoj a drugi narodi brinu zbog tih dvosmislenih odnosa jednako kao i Amerikanci. Globalizacija obećava da će međusobna ovisnost spriječiti sukob i potaknuti suradnju. No to je samo obećanje", piše Robert J. Samuelson.