US-IHT-3.8.-TKO ŽELI MIROVNE MISIJE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. VIII. 2000. Tko želi mirovne misije? Pokažite se ili ušutite "Malen, ali brutalan rat u Sierra Leoneu i DR Kongo doveli su UN do trenutka istine. Izbor koji se nameće izražen je u nekoliko iskrenih rečenica Kofija Annana, neuobičajeno izravnoga glavnog tajnika UN. 'U prošlosti smo mirovne operacije pripremali očekujući najbolji mogući scenarij: strane potpišu sporazum, mi pretpostavimo da će ga poštovati pa pošaljemo lako naoružane vojnike da im pomognu', rekao je jednoga popodneva g. Annan blagim, ali čeličnim glasom. No nedavni događaji, među kojima prvo mjesto zauzima zarobljavanje 500 (sad puštenih) pripadnika mirovnih snaga UN-a koje su zarobili pobunjenici u Sierra Leoneu i propast mirovnih nastojanja u Kongu, uvjerili su ga da je 'došlo vrijeme da utemeljimo planiranje na najgorem mogućem scenariju: da nas iznenadi suradnja, ako je dobijemo. I da dođemo pripremljeni na sve mogućnosti, uključujući i pravu borbu.' To bi bio velik filozofski zaokret za političko tijelo izgrađeno na dobrim namjerama, a ne na primjeni sile. No g. Annan zna da će UN-ovi mirotvorci postati ugrožena vrsta, ako se ne dogodi transformacija. Pokazalo se da glavni članovi nemaju volje poslati svoje vojnike, novac ili pravodobnu logističku pomoć za agresivnije UN-ove mirovne operacije, iako su mnogi od njih kritizirali djelotvornost svjetskoga tijela. Neuspjesi u Africi u posebno su snažnom kontrastu s retorikom predsjednika Billa Clintona koji je govorio o 'afričkoj renesansi' prigodom posjeta tom kontinentu 1998. i planira pobjednički posjet Nigeriji potkraj kolovoza - iako afrički sukobi nekontrolirano bijesne. Borbe između Ugande i Ruande te niz prekršenih obećanja UN-u predsjednika Konga Laurenta Kabile, sabotirali su dugo obećavano razmještanje UN-ovih snaga u Kongu. G. Annan, koji izbjegava javno napadati vlade članova UN, u privatnim je razgovorima nemilosrdan prema Kabilinoj izdaji i pesimističan prema izgledima Konga. Ideje g. Annana o ograničavanju UN-ovih mirovnih operacija na situacije u koje može poslati dovoljno naoružane i dobro pripremljene vojnike koji će vojno dominirati na terenu, donekle su paralelne američkim uvjetima intervencije s nadmoćnim snagama, nimalo slično Vijetnamu i Somaliji. 'Ako ne želimo obaviti zadaću kako treba, zar je uopće moramo obavljati? To se sad moraju pitati članovi Vijeća sigurnosti', rekao mi je g. Annan. Prošlo je vrijeme kad je 15 članova vijeća moglo izvući 'alibi' donoseći mirovne rezolucije koje ne može primijeniti. 'Neki od njih daju glas za, a onda odbiju uključiti svoje vojnike', rekao je g. Annan. Ako podizanje praga vojne snage znači manje UN-ovih mirovnih operacija, što će se u sadašnjim okolnostima neizbježno dogoditi, to bar pojašnjava stvari, kaže glavni tajnik. Iste je te zaključke iznio na privatnom sastanku s veleposlanicima 15 zemalja Vijeća sigurnosti koji je organizirao u lipnju. Sadašnjih 14 UN-ovih mirovnih operacija četvrtina su ukupnoga broja takvih akcija koje je ovo tijelo provelo u svijetu od 1948. Lako naoružane mirovne snage trebale su biti pravilo, a jače operacije, poznate pod nazivom nametanje mira, iznimka. No razorna moć suvremenog oružja dostupnoga svim pobunjeničkim snagama naglavce preokreće te prioritete. Dobre namjere i obećanja ne znače mnogo suočene s AK-47 ili Stinger raketom zemlja-zrak. Washington, Moskva i većina europskih prijestolnica ustuknuli su pred opsežnijim akcijama u trećem svijetu jer su ti sukobi sve složeniji i jači. Uzrujana zbog nedavnih kritika Organizacije afričkoga jedinstva zbog proturječne uloge u ruandskoj krizi sredinom devedesetih, Francuska se navodno odbila pridružiti novoj multinacionalnoj operaciji u Africi. A kad je g. Annan dotaknuo pitanje premještanja američkoga nosača zrakoplova prema Sierra Leoneu dok su tamo bili zarobljeni taoci, naišao je na odgađanje i zbunjenost Washingtona. (Brz odgovor Britanije pripremio je oslobađanje talaca.) Napadi Georgea W. Busha na američko upletanje u inozemstvu Clintonovu su vladu, kako se čini, učinili još stidljivijom na međunarodnoj sceni u trenutku kad se zahuktava predizborna kampanja. G. Annan silama kaže da je došlo vrijeme da se pokažu na djelu ili da ušute: međunarodne mirovne operacije zauvijek će postati dijelom povijesti, ako se ne nađu novi fokus i sredstva. Što će odlučiti g. Bush? A Al Gore? To su pitanja na koja vrijedi dobiti odgovor u ovoj kampanji", piše Jim Hoagland.