RFI-KOMENTAR J. LOVRIĆ-30-7

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 30. VII. 2000. Komentar Jelene Lovrić o posjetu BiH hrvatskoga premijera Ivice Račana "Hrvatski premijer Ivica Račan nije uspio doseći Mila Đukanovića. Crnogorski predsjednik nedavno se u susretu s hrvatskim kolegom Mesićem ispričao za onaj dio krivnje koji u ratnoj agresiji na Hrvatsku nosi Podgorica. Za posjeta BiH, čak ni kad je izričito pozvan na ispriku i prozvan da se odredi prema mogućnosti plaćanja ratnih reparacija, Račan je izbjegao jasan odgovor, premda je, s druge strane, njegovo muljanje bilo vrlo jasno. U takvom je ozračju protekao cijeli posjet hrvatske delegacije BiH. Predstavnici hrvatske Vlade, na čelu s premijerom i buketom ministara, proteklog su tjedna boravili u Sarajevu i Mostaru, razgovaralo se na visokoj razini, potpisani su i neki ugovori. Primjerice, bosanski građani do kraja rujna mogu u Hrvatsku putovati samo s osobnom iskaznicom. Makar se taj dogovor u Zagrebu predstavlja kao ustupak Bosancima koji sada lakše mogu na Jadran, zapravo će najveću korist izvući hrvatski turizam. Neki drugi, već dugo vremena zaleđeni dogovori, ni ovoga se puta nisu pomakli s mrtve točke. Primjerice, za Sarajevo vrlo važan dogovor o korištenju luke Ploče. Općenito, posjet je prošao u mlakom raspoloženju, ni traga onoj srdačnosti kojom je nedavno podno Trebevića dočekan Mesić. Račan ne angažira emocije, ali i na svaki drugi način njegove izjave, ponašanje, pa i ukupna politika nekako ne ostavljaju dubokoga traga. Dva detalja s bosanske turneje svakako su indikativna. Prvo, pozvan da se u ime hrvatske vlasti ispriča za Tuđmanovu agresiju na BiH, Račan je takvu mogućnost otklonio tvrdeći da nije povijesno točno ni fer izjednačavati cijelu Hrvatsku s Tuđmanom i njegovom strankom. Preporučio je neka svatko na svojoj strani osudi ono što je pridonijelo sukobu. Drugo, i to je najveća pikanterija cijelog putovanja, Račanov je oštar duel s Alijom Izetbegovićem. Bosanski je čelnik gostu iz Hrvatske zamjerio što je u Mostaru dogovorio zaseban susret s predstavnicima Hrvata. Izetbegović smatra da je to isto ono što je radio i pokojni Tuđman. Račan je, također resko, odgovorio da je važno što će na tom sastanku govoriti. Kasnije je krajnje neukusno Izetbegovićeve primjedbe proglasio dokazom da jedan dio ljudi nije izašao iz faze frustriranosti. Cinično je da službeni predsjednik zemlje koja je u BiH skrivila mnogo zla, Bosance poučava kako su pretjerano frustrirani. Što se događalo na sastancima u Mostaru javnosti nije poznato. Hrvatski se premijer izjasnio za ujedinjenje grada, rekao je da će pomoć Hrvatske imati svi koji rade na njegovoj integraciji, obećao je pomoć u obnovi Starog mosta i još neke zanimljive aranžmane, ali ni ovoga puta o odgovornosti ništa nije htio reći. Zapravo, primijetio je da u ratu odgovornost nikada nije samo na jednoj strani. Sugerirati podijeljenu odgovornost u gradu čiji je istočni, bošnjački dio pretvoren u Hirošimu, ili nešto nam bliži Vukovar, može značiti samo jedno - nepoznavanje ili totalno ignoriranje činjenica. Kada se sve sabere, Račan je u BiH ostao nejasan, nedorečen i zbunjujući, baš kakva je i inače njegova politika. Nije napravio odlučan rez prema Tuđmanovoj vlasti, što se od njega i u Hrvatskoj i u BiH svakako očekivalo. Izbjegava razgovor o odgovornosti pripadnika bivše vlasti. Svoju, kako on voli reći, politiku novog smjera, spreman je graditi uz pomoć starih, iz Tuđmanova vremena naslijeđenih kadrova. Račanova politika, što se BiH tiče, boluje od istih mana kao i u Hrvatskoj. Za razliku od predsjednika Mesića koji je spram BiH imao vrlo jasan i konzekventan stav, Račanova je vlada migoljila. Mesić se, uostalom, od Tuđmana i odvojio zbog njegove bosanske politike. U to vrijeme prije nekoliko godina, kao i danas, njegov je koncept BiH kao suverena, nepodijeljena država, nemiješanje Hrvatske u unutarnje stvari susjeda, prekidanje financiranja tzv. hrvatske vojske u federalnoj armiji. Račanova je vlada, pak, navodno u dogovoru s međunarodnim faktorima, odlučila da i ove godine financira pripadnike HVO-a, stvarajući dojam kako je velika promjena što se to sada odvija kroz institucije, a ne više podzemnim kanalima, kao u Tuđmanovo vrijeme. To jest velika promjena za one koji su dio tih podzemnih tokova skretali u vlastite džepove, ali za činjenicu da Hrvatska plaća vojsku u drugoj zemlji ništa se nije promijenilo. Račanov posjet BiH značajnije je, čini se, popravio odnose Zagreba i Mostara nego Zagreba i Sarajeva. Možda mu je to i bio pravi cilj. Nakon susreta u Mostaru, Ante Jelavić je ustvrdio da u vodstvu HDZ-a ne postoji animozitet prema novoizabranoj vlasti u Hrvatskoj, te izrazio spremnost na svekoliku suradnju. Ta je kooperativnost vjerojatno potaknuta činjenicom da je Račanova vlada sada glavni distributer državnoga proračuna Hrvatske odakle su se Jelavićevi i apetiti njegovih kompanjona dosad debelo namirivali. Njima su cilj pare, Račan možda misli kako će poravnavanjem poslije siječanjskih izbora debelo uzrovanih odnosa između Zagreba i Mostara smiriti prijetnju za jesen najavljenih desnih udara". (RFI)