US-WP-2.8.POLOVIČNA VANJSKA POLITIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 2. VIII. 2000. Polovična vanjska politika "Bushova odlučnost da u kampanji pokopa tvrđu struju republikanske stranke postigla je uspjeh na polju vanjske politike. Proteklih pet godina republikanci su se u Kongresu hvalili svojom ravnodušnošću prema međunarodnim pitanjima, smanjenjem vanjskopolitičkoga proračuna, broja imenovanih veleposlanika i prigovorima vladinim nastojanjima da se suoči s izazovima, od Kosova do azijske financijske krize. No Bush se okružio odgovornim internacionalistima koji su se pojavili na ovotjednoj konvenciji. U ponedjeljak je Colin Powell, vjerojatni državni tajnik u Bushovoj vladi, održao veliki govor. Danas će to biti Dick Cheney, Bushov partner u predsjedničkoj utrci i bivši ministar obrane. Bush nije samo priznao da je vanjska politika bitna, nego je i odolio davanju predizbornih obećanja koja bi ga poslije mogla progoniti. Jimmy Carter je 1976. ludo obećao da će povući postrojbe iz Južne Koreje. Ronald Reagan je 1980. neoprezno obećao puno priznanje Tajvana. Bill Clinton je 1992. optužio pekinške ubojice samo zato da još jednom pobijedi na izborima. Bush je dosad izbjegavao takve pogreške. Izbjegavanje pogrešaka, međutim, nije isto što i iznošenje uvjerljive strategije. U izjavama tijekom kampanje, a zatim i tijekom predstavljanja nove stranačke platforme, Bush i njegovi suradnici izbjegavali su teške odluke radije napadajući karikaturu Clintonovih uspjeha. Optužuju da je 'problem Meksika zanemarivan', ali istina je da je Clintonova vlada spasila Meksiko kad je peso pao u krizu unatoč protivljenju republikanaca u Kongresu te da je Meksiko otad u dobrom političkom i gospodarskom položaju. Izjavljuju da su 'arogancija, nedosljednost i nepouzdanost vladine diplomacije narušili saveze koje je sklopila Amerika, udaljili prijatelje i ohrabrili protivnike'. Vlada je katkada štetila američkim interesima izricanjem prijetnja koje nije bila spremna poduprijeti i drugim slabostima, ali arogancija je izvirala uglavnom iz republikanaca u Kongresu koji misle da je odbijanje plaćanja državnoga duga UN-u nebitno i podcjenjuju međunarodne napore u postizanju sporazuma poput onoga u Kyotu o klimi. Bush i njegovi suradnici najmanje su uvjerljivi u onome što nazivaju 'mekim' pitanjima - izazovima poput side, siromaštva i slabih demokratskih institucija. Kandidat je rekao da se Afrika 'ne uklapa u državne strateške interese', stranačka platforma ruga se da 'kandidat Gore još nije odredio granice svoga novog programa za Ameriku u ulozi globalnoga socijalnog radnika'. No pomisao da bi SAD morale zanemariti polovicu čovječanstva koja živi s prihodom nižim od dva dolara dnevno, umanjuje Bushovu tvrdnju da je njegova vanjska politika moralna; ne razumije kakvu prijetnju za američke interese predstavljaju problemi izazvani siromaštvom poput terorizma i međunarodnih zločina; i jednostavno nije realna. Sljedeći predsjednik ne može izbaciti iz kalendara probleme poput side. Zato će mu trebati politika koja će se njima baviti. Platforma obećaje da će republikanski predsjednik 'odrediti prioritete i poštovati ih'. Kampanja će demokratima dati priliku da postave pitanje o kojim je prioritetima točno riječ. Je li Bushu doista svejedno hoće li se broj zaraženih HIV-om u Indiji, Kini i Rusiji uskoro približiti broju zaraženih u Africi? Ima li plan za borbu protiv globalnog zatopljenja? Hoće li promicati demokraciju? Novo republikansko obećanje da će se baviti međunarodnim pitanjima i američkim vodstvom u svijetu dobrodošao je pomak od ograničenog zanovijetanja stranačkih čelnika u Kongresu. No to je tek prvi korak", piše autor uvodnika.