FR-MONDE 9.6.RAZGOVOR S MERKELOVOM

FRANCUSKA LE MONDE 9. VI. 2000. 'Države-narodi postojat će u Europi i ubuduće' Henri de Bresson i Arnaud Leparmentier razgovarali su s Angelom Merkel, predsjednicom njemačke Kršćansko-demokratske unije: "- Govor njemačkoga ministra vanjskih poslova Joschke Fischera o jačanju europske integracije podigao je puno prašine, možete li ga poduprijeti? = Da i ne. On je omogućio da se potakne rasprava o Europi, o njezinu krajnjem cilju, o njezinoj naravi, u času kada je izgradnja Unije dovedena u pitanje zbog budućih proširenja. Mislim da je dobro što je podsjetio na pitanje podjele ovlasti, ali nije rekao kada o tome treba raspravljati. Proširenje će biti uspješnije ako se prethodno utvrdi tko što radi u Europi. Kada je riječ o pojačanoj suradnji i o čvrstoj jezgri, Fischer se nadahnuo zamislima kršćanskih demokrata koje su razvili Wolfgang Schaeuble i Karl Lamers kojima moramo davati poticaj. Francuska i Njemačka imaju ulogu veze koja okuplja proširenu Europu i promiče njezino produbljivanje. - G. Fischer ističe ulogu država u izgradnji Europe. Odgovara li to vašem stajalištu? = Dolazim iz bivše Istočne Njemačke i kada se 1990. dogodilo ujedinjenje bili smo sretni što smo napokon mogli reći da je Njemačka zemlja u kojoj smo se rodili (Heimat), naša domovina. Njemačko je ujedinjenje omogućilo da se ponovno odredi mjesto Njemačke kao države. Država i Europa nisu oprečni pojmovi. Oni se međusobno uvjetuju i jačaju. Zato su Europska unija i francusko- njemački odnosi važni za nas. Europu ćemo moći graditi u slozi s drugim europskim narodima. Države-narodi postojat će u Europi i ubuduće. Premda su ostale bez velikog broja ovlasti, pristale su na to kao države, suverene države. Ne bi bilo dobro da Unija može sama utvrđivati svoje ovlasti. - Tradicionalno postoji više shvaćanja europske države, njemačko koje je etničko, francusko koje je republikansko. Što je s CDU-om koji se usprotivio uvođenju prava na tlo u zakon o državljanstvu? = U početku se naše shvaćanje države temeljilo na podrijetlu, dok je francusko gledanje bilo nadahnuto Renanovom zamisli prema kojoj država okuplja one koji žele živjeti zajedno. Treba ipak priznati da je jaz koji se često želi načiniti između francuskog i njemačkog pojma države, pomalo teorijski. U ovom času u Njemačkoj imamo uzbudljivu raspravu o useljavanju. Otkako su se socijaldemokrati i zeleni distancirali od zamisli o multikulturalnom društvu, i sami su spremni priznati da useljavanje ima dodirnih točaka s integracijom. No da bismo priznali važnost integracije, moramo se normalno odnositi prema vlastitoj državi, što u Njemačkoj nije uvijek jasno. - CDU je zauzeo drugačije stajalište nego francuska desnica o sankcijama prema Austriji nakon ulaska krajnje desnice u vladu. Ne ističe li to razlike u shvaćanju zajednice vrijednosti? = CDU sigurno nije blizak Joergu Haideru. Uostalom, ne postoje razlike u francuskom i u njemačkom gledanju na europsku zajednicu vrijednosti. Jednodušni smo u mišljenju da treba oslabiti g. Haidera. CDU, naprotiv, smatra da se sankcije prema Austriji ne samo ne temelje na ugovorima, već su i kontraproduktivne. Te bi sumnjive sankcije mogle ojačati položaj g. Haidera. CDU bi uostalom također htjela da se pokaže više povjerenja u austrijskog kancelara Schuessela čije je europsko uvjerenje izvan svake sumnje. - Jacques Delors je govorio o ugovoru unutar ugovora, iznenađuje li vas to? = Ugovor u ugovoru me ne iznenađuje. Možemo zamisliti da se skupina zemalja složi o ustavnom ugovoru kojemu bi se kasnije mogli pridružiti drugi. Ne želim diskriminaciju, da na koncu budu dvije unije, jedna dobra i druga manje dobra. Zato jezgra mora biti otvorena, a ne da se čini kao sustav koji je uperen protiv drugih. Gravitacijsko središte treba biti poticaj drugima da se otvore prema većoj integraciji. Prijedlog g. Delorsa je jedna strana rasprave koju treba voditi s puno više žestine, a da se rezultati ne uvtrđuju unaprijed. - Dijelite li mišljenje da je Unija na povijesnoj prekretnici? = Mi smo pred definiranjem temeljnih smjernica Unije. Poželjno je odmah upozoriti na probleme, na područja sukoba i o njima razgovarati, a ne skrivati ih. Alain Juppe je u pravu kada kaže da je konstruktivna kriza u Uniji bolja od loše reforme. Svaka kriza pruža i nove mogućnosti. Više no ikad potrebna je rasprava o krajnjem cilju, o smislu i zadaćama proširene Unije čije jedinstvo više ne osigurava vanjski pritisak, kao što je bilo u doba hladnog rata. Stoga se zalažem za produbljenu raspravu koju bi trebalo odmah započeti, ne plašeći se prepirke. Budući oblik Unije ne treba biti rezultat nekontrolirane utrke. Francuska i Njemačka moraju više no ikad biti veza između različitih shvaćanja država članica. Tako je bilo u početku europske integracije, ali je još potrebnije nakon 1989. - 1990. zbog nedostatka pravca. Još dok je postojala Istočna Njemačka, francusko-njemački odnosi uvijek su izazivali moje divljenje. Kasnije, u osmogodišnjem razdoblju kada sam bila ministar u ujedinjenoj Njemačkoj, često sam se mogla uvjeriti da su mnoge stečevine počivale na naporima učinjenim u prošlosti, na zalaganju i na nečijim osobnim vezama. To treba proširiti, a ne smatrati kao samo po sebi razumljivo. Naše će dvije zemlje moći ispuniti ulogu u Uniji koja im pripada samo ako ozbiljno shvate francusko-njemačku suradnju kao politički projekt."