NJ 8.VI.-DIE ZEIT-M. ALBRIHT

NJEMAČKA DIE ZEIT br. 24 'Joschka me fascinira' Tjednik je objavio interview Jochena Bursteinera i Petre Pinzler s američkom ministricom vanjskih poslova Madeleine Albright. - Madam Secretary, prije dosta godina vaš je prethodnik Henry Kissinger pitao koji telefonski broj treba okrenuti u Europi kad nastanu problemi. Europa se jako promijenila. Koji broj vi danas birate kao prvi? = To je još teško. Ovisno o temi, moram birati razne brojeve. Ako primjerice moram razgovarati o Balkanu, moj se prvi sugovornik često zove Joschka Fischer. U vrućoj smo fazi rata mnogo vremena proveli na telefonu i kasnije proširili krug na druge ministre vanjskih poslova. Sada, budući da se radi o obnovi i Stabilizacijskom sporazumu, više telefoniram s EU, s Chrisom Pattenom i Javierom Solanom. U Europskoj uniji ne vlada nedostatak sugovornika. - Spomenuli ste Joschku Fischera kao prvoga. Neki imaju dojam da je među vama zaiskrilo nešto osobito. = Joschka Fischer zanima me intelektualno. Sjajno zna njemačku prošlost i ima jasne zamisli o budućnosti Njemačke. I među ministrima vanjskih poslova razvijaju se prijateljstva. Za mene je bio osobit trenutak kad me vodio kroz novi Berlin, ponajprije kroz Bundestag. Poslije toga smo zajedno večerali i razgovarali o Bliskom istoku. On je strašno fascinantna osoba. - Čini se da uz toliko sklada gotovo više i nema prostora za probleme. = Načelno su europsko-američki odnosi dobri. Kao Europljanka vjerujem u naše zajedničke vrijednosti i da se globalnih problema moramo zajednički prihvatiti. Ipak, naravno, postoje i neke razlike u mišljenjima. Osobito smo zabrinuti što bi se Europa svojom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom mogla otkvačiti od NATO-a i od nas. Istodobno se Europljani boje da bi se mi s našim nacionalnim proturaketnim sustavom mogli otkvačiti od njih. Imamo različite nacionalne interese i istodobno moramo shvatiti da naši interesi zahtijevaju suradnju. Puno sam razmišljala o europsko-američkim odnosima proteklih pedeset godina. Od kraja rata puno se toga promijenilo. Pa i Marshallov je plan Europi pripomogao da opet stane na noge. Ljudi nikada ne bi trebali zaboraviti da smo mi Amerikanci na mnogo načina nazočni u Europi - uključujući i stotine tisuća poginulih Amerikanaca. - Tema proturaketne obrane: kancelar Schroeder je neobično jasno izrazio europsku zabrinutost. Je li vas ton iznenadio? = Vjerujem da je to u javnosti zvučilo nešto oštrije nego u internim razgovorima. Predsjednik Clinton još je jedanput pojasnio kriterije za našu odluku: naša analiza prijetnje, tehnologijske mogućnosti, troškovi - i ne kao zadnje, koliko to dira sporazume o nadzoru naoružanja i odnose s našim europskim partnerima, s Rusijom i s Kinom. Sve to moramo uzeti u obzir. Ipak, Amerika mora donijeti odluku u svojem nacionalnom interesu. Moj je dojam bio da nam i kancelar Schroeder priznaje to pravo. - Kakve izglede ima prijedlog ruskoga predsjednika Putina za izgradnju zajedničkog obrambenog sustava? = Takve smo prijedloge od Rusa čuli i prije. Držim da je zanimljivo što predsjednik Putin očito priznaje da iz Sjeverne Koreje i Irana uistinu dolazi prijetnja i da protiv toga treba nešto poduzeti. Predsjednik Clinton je rekao da želi suradnju na tehnologijskom području, ali to ne znači nužno da ćemo svoj obrambeni kišobran dati na raspolaganje. Sve su to zanimljive zamisli, ali tek nadopune - nemaju nikakve veze s problemom Sjedinjenih Država: s činjenicom da je naš teritorij ranjiv na dalekometne rakete iz Sjeverne Koreje i drugih država. - Mi dakle nikada ne ćemo moći dijeliti s Amerikom obrambeni kišobran? = Radi se o prijetnji koja pogađa sve nas. Ne znam koje specifične dijelove te tehnologije možemo dijeliti s drugima, no nije nam stalo da sustav zadržimo samo za Ameriku. Još ne znamo hoće li ta tehnologija uopće funkcionirati, koliko će stajati i ne znamo vidi li uopće Europa - kao sada Rusija- tu prijetnju. Sve još visi u zraku. - Predsjednik Clinton promicao je povezivanje Rusije u EU i NATO. Je li to realan plan? = Uvijek smo govorili da NATO treba biti otvoren mnoštvu novih članica. Pitanje je uvijek glasilo je li Rusija uopće zainteresirana. Proteklih su godina postojale razne Rusije u razna vremena s raznim odgovorima. Imam dojam da se predsjednik Putin drži Europljaninom. S druge pak strane predsjednik Clinton drži korisnim za obje strane ako se Rusiju shvati kao dio Europe kad neće postojati umjetne granice. Europa kao organska cjelina trebala bi biti otvorena svima koji se osjećaju obvezani europskoj zamisli. Za to ne postoje vremenski planovi ili rokovi. - Amerika rado zahtijeva jaku Europu kao partnera. Bi li Europa još uopće bila sposobna djelovati kad bi joj pripadala i Rusija? = Da Rusija ostane izolirana, to bi sve nas zacijelo oslabilo. Najbolje što nam se može dogoditi je samouvjerena i jaka Rusija, povezana s nama zajedničkim vrijednostima i ustanovama. Državnici koji su se okupili u Berlinu, na Putinovu eru gledaju kao na vrijeme izazova i mogućnosti, kao na eru u kojoj će se sustavnije surađivati a smjer ruske politike biti jasniji. No moramo se zapitati zbog čega ili protiv čega se zapravo borimo. Za sada se ipak ponajprije radi o tomu da se u globaliziranom svijetu jača multilateralna suradnja i da se narodi dugoročno vežu na demokraciju i tržišno gospodarstvo. Radi se dakle o integraciji, Rusije također. Vaše je pitanje prema tomu prilično staromodno. - Govorite o integraciji i povezivanju: kritičari se naprotiv boje da bi razvitak proturaketnog sustava mogao dovesti do suprotnoga: do novog naoružavanja u svijetu. = Mi, Clintonova vlada, uvijek smo se zalagali za sporazume o nadzoru naoružanja. Tamo gdje nismo uspjeli, kao kod sporazuma o nuklearnom oružju, pokušavamo organizirati novi konsenzus. I proturaketni sustav želimo izgraditi u okviru izmijenjenog sporazuma ABM. Dakle, ne osjećamo se odgovornima za novo naoružavanje u svijetu. Radimo, naprotiv, prilično teško na tomu da održimo na životu postojeće sporazume o nadzoru naoružanja.