IT-1.VI.-LA REPUBBLICA- FEDERALIZAM

ITALIJA LA REPUBBLICA 1. VI. 2000. Ustav i federalizam "Predsjednik republike, kao čelnik države-nacije, odlično je učinio ono što traži njegov položaj - podsjetio je da je ova zemlja uspostavom republike sebi dala demokratski ustav koji u dva članka predviđa autonomije federalističkog tipa, no unutar nedjeljivog jedinstva zemlje. Ono što improvizirani federalizam, čini se, ne razumije jest da se prevladavanje države-nacije više odnosi na svijet nego na općinu i da će se slijedećih godina odvijati velika igra uspostave jedne svjetske vlade, uz sve poštovanje prema onim lombardijskim ili furlanskim. (...) Suvremenost se ne sastoji u odbijanju poziva na nacionalni izraz, kako bi se ostvarilo nove i često ucjenjivačke sukobe između lokalnog i nacije, što je i najgore kod bogate i povlaštene lokalne razine i države koja se mora brinuti i za siromašne i zaostale. Za sudbinu Italije izgleda mnogo važnije da se ona zna suočiti s multinacionalnim vlastima, koje postaju kandidati za svjetsku vladu: Europom, svjetskom bankom, međunarodnim monetarnim fondom, G8, odnosno vijećem vodećih zemalja, Svjetskom trgovačkom organizacijom. Kako bi zajedno s državama-nacijama razjasnili kakvi trebaju biti novi odnosi vjernosti i lojalnosti s novim nadnacionalnim supervlastima, pa i stoga kako bi se obranili od licemjerja i podčinjavanja vezanih uz moć jačeg i bogatijeg, od onih koji poput Sjedinjenih Država polažu pravo intervenirati u međunarodno pravo ali odbijaju njegove intervencije. Federalizam kao poboljšanje demokratskog stroja i kao izravniji odnos između građana i državne administracije zasigurno je nužna i važna reforma, no u velikoj igri između država-nacija i globalizacije ne doima se kao protagonist. Uvidjelo se ovih godina, u kojima se globalistička propaganda pridruživala onoj lokalističkoj govoreći o državi-naciji kao staroj stvari koje se treba što prije riješiti, da za mnogo budućih godina države-nacije mogu biti djelomice integrirane u globalitet ali ne i potpuno zamijenjene. Nije istina da, kao što tvrdi neoliberalizam, država i demokracija više nisu nužni, da je dovoljna rastuća razina životnog standarda da bi se održala jedna država i njezino gospodarstvo. Liberalistička propaganda laže kada kaže da je gospodarska suradnja s državom štetna. (...) Stara i klevetana država-nacija kroz javnu potrošnju još raspodjeljuje polovicu bogatstva. (...) Dobro kaže Ciampi 'država ne prestaje biti jedinstvenom zato što se sve više izgrađuje kao jedna federativna država. Talijanska stvarnost nalazi izraz u članku 5 ustava. Republika, jedinstvena i nedjeljiva, priznaje i promiče lokalne autonomije'. No možda za skoru budućnost izgleda potrebnije i žurnije da se suoči sa gospodarstvom, informacijom, i, ne kao posljednjim, velikim financijskim špekulacijama, rizicima jednog svjetskog tržišta kojega nitko ne zna nadzirati ni urediti", piše Giorgio Bocca.