GB ECC 27. V. - 2. VI. SIROMAŠNI

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 27. V. 2000. Rast je dobar "Kritičari globalnoga kapitalizma često tvrde kad je riječ o pomaganju siromašnima, da rast nije važan. To gledište, nikad uvjerljivo, sad je definitivno pobijeno. Upada u oči da malo protivnika globalizacije, ako uopće itko od njih, tvrdi da je globalizacija općenito loša za rast. Oni se žale da rast služi samo interesima bogatih. Dok prosperitetni postaju još prosperitetniji, nejednakost je sve veća, a siromašni su izostavljeni. To je tvrdnja koju biste mogli izreći o bogatim i siromašnim zemljama, ili o bogatim i siromašnim ljudima u bilo kojoj zemlji. Većina protivnika vjeruje u obje inačice. Dokaz za prvo već je dugo očit. Siromašne zemlje koje se isključuju iz globalnoga gospodarstva i ne uspijevaju stvoriti temelj za rast zaista mogu ostati siromašne; ostale se zaista 'međusobno približavaju'. Što se tiče ovih drugih, teškoće u prikupljanju i ispitivanju podataka zamutile su to pitanje. No novo izvješće Davida Dollara i Aarta Kraaya iz Svjetske banke postavlja stvari na svoje mjesto. Njihovi nalazi ne mogu biti jasniji. Rast doista pomaže siromašnima; zapravo, on povećava njihove prihode otprilike jednako kao i prihode svih drugih. Autori su promatrali podatke o rastu, prihodima i različitim drugim varijablama na uzorku od 80 zemalja tijekom četiri desetljeća. (...) Oni su razmatrali zamisli o uzrocima siromaštva. Često navođena 'hipoteza Kuznets' drži da se nejednakost bogatstva u zemlji povećava u prvim fazama razvoja da bi kasnije opala. Sad se čini da ipak nije tako. Podijelivši uzorak na bogate i siromašne zemlje, Dollar i Kraay su utvrdili da je veza između ukupnih prihoda i prihoda siromašnih, kao i prije, otprilike jedan naprema jedan u svakom slučaju, i da se u tom pogledu dvije skupine statistički ne razlikuju. Još jedan mit: u krizama, siromašni dožive najveći pad prihoda. Još jednom, podijelivši uzorak na krizne i mirne epizode, autori su utvrdili da veza jedan na jedan ostaje nedirnuta. (Time se ne poriče da pad prihoda od 10% više pogađa siromašnog nego bogatog čovjeka. No tvrdnja da prihodi siromašnih u kriznim razdobljima padaju razmjerno više od prihoda bogatih nije točna.) (...) Na posljetku, autori pitaju imaju li pojedine političke odluke i ustanove sustavno drukčiji učinak na siromašne. Primjerice, povećava li globalizacija nejednakost unutar zemlje? Odgovor na to pitanje je niječan. Autori su promatrali učinke otvorenosti prema trgovini (mjerene zbrojem izvoza i uvoza u odnosu na BDP) prvo na ukupne prihode, a zatim na raspodjelu prihoda. Utvrdili su da otvorenost potiče rast do statistički značajnog stupnja, i nema vidljivog učinka na raspodjelu. Ukratko, globalizacija povećava prihode, a siromašni u potpunosti sudjeluju. Ekonomisti dugo tvrde da je uloga zakona presudna u razvoju. Autori to potvrđuju: čvršća prava vlasništva promiču rast. No otimaju li čvrsta prava vlasništva prednosti rasta od siromašnih, kao što bi neki mogli pretpostaviti? I opet, ne. Učinci na raspodjelu statistički su oko nule. Što je s demokracijom? Učinci prihoda su maleni i statistički beznačajni. (...) No ono što ima sustavnog utjecaja, odnosno, utječe na raspodjelu prihoda kao i rast prihoda općenito, jest smanjenje inflacije i smanjenje javne potrošnje. I jedno i drugo povećava rast, kao što biste mogli očekivati. No ono što možda i ne biste očekivali jest da u oba slučaja dolazi i do poboljšanja raspodjele prihoda, u korist siromašnih. Ispitivanja često pokazuju da siromašni mrze inflaciju više od bogatih. Sad znate zašto: dokazi u ovom istraživanju pokazuju da je inflacija razmjerno veći teret za prihode siromašnih nego za prihode bogatih. Podaci o utjecaju javne potrošnje više iznenađuju. Visoka javna potrošnja često se opravdava pomaganjem siromašnima. Što se tiče njihovih prihoda, čini se da dolazi upravo do suprotnog: to usporava rast, što izravno smanjuje prihod siromašnih i svih drugih, i zatim povrh svega utječe na raspodjelu prihoda na štetu siromašnih. 'Društvena potrošnja', kategorija javnih rashoda najizravnije orijentirana prema siromašnima, tek je neutralna, i nema gotovo nikakvog učinka ni na rast ni na raspodjelu. Teško je vjerovati da će ovo istraživanje promijeniti mišljenje protivnika globalizacije. Na posljetku, autori su iz Svjetske banke, pa se njihov rad može odbaciti. No možda nije previše nadati se da će vlade biti nešto manje pokajničke, nešto manje sklone ugađanju, sad kad mogu vidjeti da je rast jednako dobar za siromašne kao i za ostale", zaključuje uvodničar lista.