FR LE MONDE 24.5.GLOBALIZACIJA

FRANCUSKA LE MONDE 24. V. 2000. Globalizacija u 'kineskim bojama' "Kina je pred vratima Svjetske trgovačke organizacije (WTO). Nakon četrnaest godina jalove kandidature, Kina bi koncem godine trebala ući u globalizirani trgovački klub - ulazak je to koji Peking promatra kao naravno priznanje svog položaja. Događaj je važan jer je riječ o zemlji u kojoj živi petina stanovnika planeta i koja se prije dvadeset godina upustila u strašan pothvat modernizacije. Zaokret ipak ne treba precijenjivati. Kinesko gospodarstvo, u stanju u kakvom je danas, malo teži na međunarodnoj vagi. G. 1998. kinesko-američka trgovina iznosila je tek jedan posto domaćeg bruto proizvoda SAD-a. Ulazak Pekinga u klub neće biti ni propast koje se neki plaše, ni čudo koje veličaju drugi. U očima kineskih čelnika, zahtjev za pristup nije samo rezultat brige za poštovanjem, premda je ta psihološka strana bila jako važna eliti opsjednutoj željom da se uvrsti među velikane. Glavni je poticaj bila svijest da su pokretači kineskog rasta izvan njezinih granica, a ne unutar njih. (...) Ta potreba za vanjskim pokretačem i potraga za globalizacijom koja iz tog proizlazi, temelj su odluke o ulasku u WTO. Nacionalistički prohtjevi nisu preživjeli, barem u autarhičnom obliku. Kakva promjena ozračja! Prije točno godinu dana, Kinu je, nakon bombardiranja veleposlanstva u Beogradu, potresao val protuameričkih prosvjeda kojima po žestini nije bilo premca od kulturne revolucije. Tada se strahovalo od najgoreg, od prekida sa Zapadom koji primjenjuje silu, od smjene premijera reformatora Zhu Rongjia, od uzmaka. No četiri mjeseca kasnije, Peking je potpisao trgovački sporazum sa SAD-om, isti onaj o kojemu će se raspravljati u američkom Kongresu. WTO je nametnuo šutnju takmacima 'boksača'. Zašto takav iznenadni zaokret? Vjerojatno zato što je jedna pojava u tom času počela ozbiljno zabrinjavati pekinške čelnike: pad stranih ulaganja (oko deset posto), prvi put otkako se Kina otvorila prije dvadeset godina. No taj je kapital vrlo važan za kineski rast koji u ovom času nedovoljno potiče mrtva unutarnja potražnja. Priljev stranog kapitala čini petinu BDP-a u industriji u gradskim područjima. (...) Pekingu je WTO potreban kako bi pred vlastitom javnošću opravdao reforme koje su potrebne, ali kasne zbog birokratske tromosti. Zahvaljujući takvom pristupu, Peking si pridržava pravo da ubrza ili uspori ritam smanjenja carina i ulaska stranog kapitala u skladu s čisto državnim razlozima, a napose s neizbježivim socijalnim napetostima do kojih će dovesti čistke u državnom sektoru. To bi moglo izazvati žestoku borbu oko carinskih ograničenja i davanja licenca stranim ulagačima. Sve lijepe nade na tu temu mogle bi potonuti. (...) Kini je stran svaki pojam međunarodnog državljanstva. WTO tu ništa neće promijeniti. Režim je u ovom času dakako oprezan, kako ne bi otežavao ulazak koji je teži nego se predviđalo. No riječ je o čistoj taktici. Čim Peking bude imao ulaznicu u džepu, ništa ga neće spriječiti da se nastavi neprijateljski ponašati prema Tajvanu. Kina od globalizacije očekuje da oživi njezino gospodarstvo, a ne da joj oduzme imperijalističke snove", piše Frederic Bobin.