IT-28.V.-STAMPA- GORBAČOV O NATO-U

ITALIJA LA STAMPA 28. V. 2000. Ako se Clinton igra s moskovskim strahovima "Nedavna zajednička izjava devet zemalja srednje Europe i Baltika, koje se istodobno kandidiraju za ulazak u NATO, krajnje je ozbiljan događaj, štoviše težak, koji zahtijeva pozorno razmatranje. Prva stvar koju treba u tom pogledu istaknuti jest da samo potpuna prostodušnost može navesti da se smatra da se radilo o 'autonomnoj' političkoj volji Rumunjske, Bugarske, Slovenije, Slovačke, Makedonije, Albanije, Estonije, Latvije, i Litve. Kao najmanje, očito je da takav prijedlog ne može biti zamišljen, još manje proveden, bez prethodnog savjetovanja, i prihvaćanja, sa i od strane Sjedinjenih Država. Jedan takav potez pada usred, ne slučajno, jednog zapadnjačkg i europskog razmatranja koje je iznijelo i neke oblike samokritike glede događaja na Kosovu i bivšoj Jugoslaviji. Sastanak u Istanbulu je, primjerice, ponovno otvorio pitanje jačanja Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. U Rusiji su prevladavale, makar i s naporom, pretpostavke obnavljanja dijaloga s NATO-om, dok je Duma ratificirala Start-2. (...) I u tom razmjerno pozitivnom kontekstu, makar s tragom jugoslavenskog rata i u nazočnosti uznemirujućih simptoma otežavanja krize na jugu Balkana, ukazuje se, iza 'inicijative devetorice', jedna destabilizirajuća operacija. Teško je izbjeći dojmu da Washington ima namjeru odbaciti svaku mogućnost revizije političko-vojne doktrine koja je učvršćena na washingtonskom skupu na vrhu NATO-a sazvanom usred rata. Kao takva ona izgleda usmjerena poglavito protiv spremnosti za ispravljavanjima koja se pojavila među europskim saveznicima. No također je, posve očito, jedan potez protiv Rusije, koja je ponavljano i energično izjavljivala da neprihvatljivim smatra daljnje širenje NATO-a prema istoku, utoliko više ako bi ovo uključivalo suverene baltičke republike. I vrijeme te operacije izgleda znakovito. Ona je javno objavljena desetak dana prije dolaska predsjednika Clintona u Moskvu. A Clintonov posjet nekoliko dana prethodi prvom europskom putovanju Vladimira Putina kao predsjednika. Teško je opet izbjeći dojmu da Clinton pokušava uvjetovati Putinove poteze prema Europi i one Europe prema Putinu. Pošto je očito da bi odluke o širenju NATO-a, naznačenog dosega, stavile novog ruskog predsjednika u krajnje težak unutarnji položaj. Osim ako potez nema drugo za cilj. Poznato je da Clinton i Gore smjeraju, u funkciji predizborne kampanje, službeno pokretanje (s odgovarajućim financiranjima) autarkičnog projekta zvjezdanog štita vrijednog milijarde. Isto tako je poznato da Europa ne gleda naklono na tu mogućnost. No ako bi Cliton od Putina mogao postići odustajanje od sporazuma Abm iz 1972., onda bi se vrlo lako moglo zatvoriti usta europskim prigovarateljima. I, kako bi natjerao ruskog predsjednika na to odustajanje, nema ničeg boljeg od tog da mu se pred očima maše još većom prijetnjom. Sve u svemu 'inicijativa devetorice', prema toj pretpostavci, bila bi neka vrsta pokusnog balona, robe za pogađanje u zamjenu za rusko prihvaćanje američkog zvjezdanog štita protiv projektila. Ako bi tako bilo, naći ćemo se pred primjenom umjetno poticanih strahova u jednom dijelu Europe. To je opasna i neodgovorna igra, koja nema ništa zajedničko sa zajedničkom sigurnošću na euroazijskom kontinentu. Nastavlja se dakle jednostrana logika američkih interesa, koja umjesto da pomaže političkoj i gospodarskoj integraciji kontinenta, naginje ponovnom podizanju barijera. (...) Ja smatram da Europljani moraju naći političke mudrosti za realističnu ocjenu stvari. Ima prostora za zajedničku strategiju između Rusije i Europske unije kako bi se izgradila zajednička sigurnost. Prirodno, zajedno sa Sjedinjenim Državama, bez kojih ne može biti sigurnosti ni za koga, ni u Europi, ni drugdje. No plan koji smjera u tom pravcu traži otvorenost svih sudionika. Vjerujem da će Vladimir Putin predsjedniku Clintonu kazati stvari slične ovima. (...) Za odnose SAD-a i Rusije nužan je novi plan, koji bi, očito, uključivao dossiere posvećene sigurnosti, no i otvarao nove obzore i za gospodarsku i trgovačku suradnju, zajedničke napore u borbi protiv međunarodnog terorizma, izrazito važne probleme koji se tiču stanja u Europi i zemljama bivšeg SSSR-a. Jedna razmjena između partnera imala bi pozitvne posljedice, premda će ovo biti i posljednji posjet predsjednika Clintona Rusiji", piše Mihail Gorbačov.