IT-17.V.-CORRIERE-POVIJEST EUROPE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. V. 2000. Je li moguće napisati povijest Europe? "Jedna dosljednja vizija europske povijesti morala bi, po mojem mišljenju, biti temeljena na pet osnovnih načela. Na prvom mjestu nužno je postaviti se u jednu izvorno paneuropsku perspektivu, izbjegavajući usredotočiti pozornost samo na dio Kontinenta. Posebno bi trebalo izbjeći staru pristranu, neprikladnu i otvoreno uvrjedljivu shemu, takozvane 'zapadne civilizacije', utemeljenu na zamisli da je 'zapadno' istoznačnica za superiorno, a 'istočno' za inferiorno. Osim toga, treba napustiti egocentrični pojam da su 'Europa' i Europska unija ista stvar. Jedina realna shema europske povijesti je ona koja obuhvaća svaki dio Kontinenta: istok i zapad, sjever i jug, središte i periferiju. Na drugom mjestu treba preuzeti perspektivu utemljenu na jednakom poštivanju svih. U prošlosti je europska povijest bila pisana kao da su samo velike sile nešto značile. Stari model je često sličio na ne neku vrstu diplomatskog šahovskog turnira između ograničenog broja igrača: gotovo uvijek Engleske, Francuske i Njemačke, a katkada i Rusije i Španjolske. Sve ostale europske zemlje bile su samo pijuni. Jugoistočna Europa, osim toga, takozvana balkanska regija, bila je samo teren produžene igre međunarodnih sila nazvane 'istočno pitanje'. (...) Jedna paneuropska perspektiva pretpostavlja, eto trećeg načela, zanimanje ne samo za povijest sadašnjih zemalja članica Europske unije, nego i za onu potencijalnih novih članica. Posljedično, postoji određena žurnost da se produbi proučavanje novije povijesti i događaja zemalja koje su istaknule kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji, počevši od onih središnje Europe, Poljske, Mađarske, Češke, koje će biti dio sljedećega kruga novih priključivanja. No što kazati o baltičkim zemljama koje su više od šezdeset godina bile neprirodno odvojene, bez svoje krivnje, od svojih europskih susjeda? Ili o bivšoj Jugoslaviji i općenito Balkanu? To što su europski političari bili zatečeni događajima u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, pokazavši se potpuno nesposobnima djelotvorno reagirati, djelomice je posljedica njihova nepoznavanja osnova bosanske, hrvatske ili kosovarske povijesti. Jedan od najštetnijih stereotipa 'zapadne civilizacije' koji stalno primjenjuju znanstvenici društvenih znanosti lišeni ikakvog smisla za povijest je onaj koji u zapadnom svijetu pravi razliku između razvijene jezgre i jedne nepopravljivo i trajno zaostale periferije. Unatoč svih statističkih prosjeka i zemlje koje teoretski tvore najrazvijeniju jezgru Europe imaju unutar sebe bogate i siromašne regije. A to isto vrijedi i za periferiju. Uz to bih želio naglasiti da gospodarska zaostalost nije vječna. Jedna vizija perspektive europske povijesti mora, osim toga, to je četvrto načelo, uzeti u obzir probleme koji proizlaze iz trajnog naslijeđa imperijalizma i podvojenog odnosa prema Europi koji proizlazi iz tog naslijeđa. (...) Za zaključak, ne može se zaobići moralna dimenzija. Prečesto je europska povijest pisana s svrhom samoproslavljanja. Prečesto obožavatelji zapadne civilizacije samo hvale vrijednosti kršćanstva i demokracije, napretke znanstvenih i tehnoloških spoznaja, uspjehe na gospodarskom području. Po mojem mišljenju, trebalo bi malo više skromnosti. Ako je i istina da Europljani u svojoj prošlosti imaju mnogo razloga za ponos, isto tako je istina da je bilo i sramotnih epizoda. Europa ima i dugu povijest vjerskih nesnošljivosti, nacionalističkih mržnja i rasnih predrasuda. Fašizam i komunizam, dvije velike nevolje dvadestoga stoljeća, izmišljeni su u Europi; oba svjetska sukoba proistekla su iz europskih sporova", piše Norman Davies.