YU 25.4. SRPSKI TISAK

SRBIJA DANAS 25. IV. 2000. I poslije Miloševića - Milošević!? Prof. Jovica Trkulja piše: "U Srbiji je ovih dana ponovno puno asocijacija na 'bukureštanske kruške 1989.' koje tek što nisu pale. Združena oporba 'jedinstvenija nego ikad' dobila je krila na četrnaestotravanjskom mitingu. Na tom mitingu ona je poput posustaloga junaka Anteja dobila novu snagu za odlučujući pohod na vlast i konačnu pobjedu. (...) Za pojedine vođe Milošević je već otišao. On je bivši vožd i bivši predsjednik, kako za međunarodnu zajednicu, tako i za one koji su ga svojedobno uzdizali u politički orbit sloganom 'Slobo-slobodo', a sada ga pokapaju sloganima 'Slobodan ili Sloboda'(...) U općoj buci i galami potpuno je zaglušen glas onih koji osjećaju da je Milošević 'veliki igrač' na malom prostoru, da ima sposobnost lisice, koja kad se nađe u stupici odgrize sebi nogu i ponovno krene u lov. On će i ovaj put pokušati gurnuti Srbiju u novu tragediju i na taj način sačuvati svoju vlast. Najslabije se čuje glas onih istraživača koji već godinama uporno ponavljaju da je za demokratizaciju Srbije odlazak Miloševića i njegova režima izvanredno važan, nuždan, ali ne i dovoljan uvjet. (...) Stoga naš spas, alternativa, nije čovjek, nego načelo: da nečiji dolazak na vlast i vladavina ovisi o volji birača i kakvoći njegova rada, a ne od makijavelističke tehnike vladanja.(...) U drugoj fazi svoje vladavine, počev od 1995., Milošević se oslanja i održava zahvaljujući novim stupovima režima u Srbiji: 1. potpuni monopol nad financijskim kapitalom, 2. monopol nad ideološkim aparatima (medijima i sveučilištem), 3. lojalni partijsko-državni aparat, 4. potpora vojno-policijske elite. Na tim relativno čvrstim stupovima pobodenim u trusno političko tlo Srbije, nalazi se platforma na kojoj je, pak, spretnim koalicioniranjem, Milošević izgradio piramidu vlasti tzv. trojnog pakta SPS-JUL-SRS koji, očito, posjeduju uspješnu formulu apsolutne vladavine. (...) U tom smislu je odlazak Miloševića i vladajućeg 'trojnog pakta' nuždan, ali ne i dovoljan. Naš problem je odveć velik da bi se mogao riješiti odlaskom (ostavkom, uklanjanjem i sl.) jednoga čovjeka, pa bio on i Milošević. Tko to ne uviđa politički je naivan i ne uviđa u čemu je bit naše nevolje. Ili, pak, svjesno obmanjuje, fasciniran fatalnim zovom apsolutne vlasti čiji se noseći stupovi pošto-poto hoće sačuvati." BLIC 25. IV. 2000. Izdajnici zaslužuju samo naš prjezir "(...) 'Od neprijatelja smo jači, što smo i dokazali. A izdajnici ionako zaslužuju samo prjezir', rekao je Marjanović (Mirko, premijer) u razgovoru s privrednicima i predstavnicima SPS i Jugoslavenske ljevice u Aleksincu, kojem je prisustvovala i predsjednica Direkcije JUL-a Mira Marković. 'Mnoge su se stvari u međunarodnoj zajednici promijenile zbog NATO agresije na Srbiju i Jugoslaviju, a još više zbog herojske obrane naše zemlje. Snage novog imperijalizma danas su u povlačenju, a sve je jači glas onih koji se zalažu za svijet u kome vladaju mir, stabilnost, ravnopravnost(...) - istakao je Marjanović. (...) - Medijski pritisci, vanjski, kao i njihovih predstavništava u zemlji, provode se s namjerom da se lažno i ružno prikažu prilike u Jugoslaviji, naročito u Srbiji, s namjerom da se odgovornost za tenzije na Balkanu prebace na Srbiju, da se svi ratovi vođeni na prostorima nekadašnje Jugoslavije pripišu grješkama srpske politike, da se srpski narod predstavi kao netolerantan i agresivan, da se svi uspjesi u razvoju našega društva minimiziraju i ignoriraju. Protiv tih neistina i za stvarnu istinu treba se boriti medijski u zemlji i izvan nje, diplomatski, politički(...), poručila je Mira Marković."