YU-srpski tisak YU 12. 4. SRPSKI TISAK SRBIJAPOLITIKA12. IV. 2000.Tko je skovao 'potkovu'"Godinu dana poslije agresije na SRJ čiji je epilog, ne samo s vojničkoga gledišta, poražavajući za njezine inicijatore i egzekutore, svjedoci
smo napora najstrasnijih čelnika zapadne vojne alijanse da svoju monstruoznu avanturu pokušaju nekako opravdati pred licem planeta.Tako je njemački ministar odbrane Rudolf Scharping, u duhu neprolazne makijavelističke maksime, nedavno izišao u javnost s klimavo iskonstruiranom pričom o postojanju tajnoga plana srpskih snaga sigurnosti za protjerivanje Albanaca s Kosmeta, koji navodno datira još iz studenoga 1998. godine. Teza ne bi bila vrijedna spomena da se guranje laži o strategiji sustavnoga progona Albanaca ne rabi pred njemačkom i svjetskom javnošću kao alibi za prošlogodišnju apokaliptičnu misiju NATO-a nad ovim dijelom Balkana i sudjelovanje Luftwaffe u njoj.Spomenuti plan koji je pukovnik Karl Guenter von Kaidassy, glavni referent u stožeru borbenih snaga njemačkoga ministarstva obrane, maštovito nazvao 'Potkova', zapravo je proizvod promidžbenoga
SRBIJA
POLITIKA
12. IV. 2000.
Tko je skovao 'potkovu'
"Godinu dana poslije agresije na SRJ čiji je epilog, ne samo s
vojničkoga gledišta, poražavajući za njezine inicijatore i
egzekutore, svjedoci smo napora najstrasnijih čelnika zapadne
vojne alijanse da svoju monstruoznu avanturu pokušaju nekako
opravdati pred licem planeta.
Tako je njemački ministar odbrane Rudolf Scharping, u duhu
neprolazne makijavelističke maksime, nedavno izišao u javnost s
klimavo iskonstruiranom pričom o postojanju tajnoga plana srpskih
snaga sigurnosti za protjerivanje Albanaca s Kosmeta, koji navodno
datira još iz studenoga 1998. godine.
Teza ne bi bila vrijedna spomena da se guranje laži o strategiji
sustavnoga progona Albanaca ne rabi pred njemačkom i svjetskom
javnošću kao alibi za prošlogodišnju apokaliptičnu misiju NATO-a
nad ovim dijelom Balkana i sudjelovanje Luftwaffe u njoj.
Spomenuti plan koji je pukovnik Karl Guenter von Kaidassy, glavni
referent u stožeru borbenih snaga njemačkoga ministarstva obrane,
maštovito nazvao 'Potkova', zapravo je proizvod promidžbenoga
stožera Bundeswehra. Koncipiran je na izvješću bugarske
obavještajne službe iz svibnja 1999., u kojem se govori o naporima
srpske policije da obuzda terorističku, secesionističku
organizaciju OVK. (...)
Treba tek vidjeti naviješta li vrzmanje njemačkih agenata po
sjevernom Kavkazu približavanje prijeteće plime humanitarnog
intervencionizma Rusiji."
Jamie Shea ugrožava Goebelsa
"Hitlerov ministar za 'prosvjećivanje naroda i promidžbu' Goebels,
čija je zadaća bila da preoblikuje njemački narod tako da povjeruje
da je najveći od svih naroda i stoga od Boga izabran da vlada drugim
narodima i cijelim svijetom, sudeći po najnovijim istupanjima,
kako ga u posljednje vrijeme sve češće nazivaju i neki od NATO
savezu najodanijih medija,'ozloglašenoga profesionalnog lažova'
Jamiea Sheaa, u opasnosti je da izgubi zvanje najvećeg majstora
laži i propagande u povijesti svijeta.(...)
Suvremeni svijet nema nikakva prava da od onih koji plaćaju takve
kakav je Shea očekuje bolju budućnost od hitlerovsko-nacističke
prošlosti. Utoliko prije što se i cela bulumenta zapadnih lidera,
čiji je Shea plaćenik, predstavlja kao grupa 'prosvijećenih' koja
je na sebe preuzela misiju da prosvijetli i usreći cijeli suvremeni
svijet tako što će mu, slično kao svojedobno nacistički lideri,
nametnuti svoj pogled na čovjeka, društvo i svijet. Iza svega toga
se, međutim, kriju njihovi gospodarski, politički i vojni
interesi..."
DANAS
12. IV. 2000.
Zloslutna nemoć
"Gdje je Srbija (SRJ) danas? Službeno, u neviđeno brzoj obnovi i
izgradnji poslije junačke, uspješne obrane teritorijalnog
integriteta i neovisnosti. Praktično, ona je u zloslutnoj nemoći da
se sama zaštiti od posljedica materijalne i duhovne istrošenosti, a
nespremna da se pribere i otvori prema svijetu koji bi joj mogao
pomoći.
Režim ne može ili se ne usuđuje učiniti takav zaokret zato što s
razlogom sluti da istinski unutarnji preobražaj ne bi mogao
preživjeti. Ukopan u antieuropskoj, neostaljinističkoj
monolitnosti, ne bira sredstva u obrani i od građanskog
nezadovoljstva i od oporbe koja se pokušava okupiti oko minimuma
unutarnjih i međunarodnih prioriteta.
Autistička vlast drži i sebe i zemlju u nesnosnoj izolaciji: oporba
i dalje pati od kronične liderske i programske neusaglašenosti .
Rezultat je nemoć koja rastače oskudne pričuve demokratske
energije; obeshrabruje i najhrabrije.
Iako vrijeme ne radi ni za jedne ni za druge, mali su izgledi da bi se
promjene nabolje mogle ubrzo dogoditi; još je manje sigurno hoće li
te promjene biti istinski demokratske a ako ne budu takve, neće biti
ni trajne ni dovoljne za željeni, spasonosni povratak u normalne
međunarodne odnose.(...)
Obruč se, sve u svemu, steže. U posljednje vrijeme, dojam je, sve
brže. Možda i zbog jakih naznaka da se Putinova Rusija udaljuje od
srpske, nacionalističko-avanturističke alternative. Vladajuća
trojna koalicija kojoj ta slutnja, vidi se, teško pada, uzvraća
okrutnijim stezanjem unutarnjega političko-policijskog remena.
Što, naravno, ne podiže vjeru u mogućnost izbornog, mirnog
raspleta..."