YU 9. IV. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 9. IV. 2000. Heroizam naroda SRJ obilježio svršetak XX. stoljeća "(...) Narod i rukovodstvo Jugoslavije, predvođeni predsjednikom Slobodanom Miloševićem, zaslužuju divljenje zbog njihove herojske obrane i dostignuća u obnovi zemlje, ističe se u Rezoluciji o Jugoslaviji, prihvaćenoj jučer, na završetku rada Druge euroazijske konferencije u Istanbulu. Ovaj heroizam je obilježio svršetak XX. stoljeća, osvijetlio put u novo tisućljeće i postao stalno nadahnuće za sve narode svijeta, kaže se u priopćenju SPS-a i JUL-a.(...) U oba dokumenta, koje je prihvatilo oko 30 lijevih i patriotskih partija iz Europe i Azije, daje se najsnažnija i bezrezervna potpora narodu i vladi Jugoslavije, najoštrije osuđuju agresija i svi oblici pritisaka na našu zemlju i zahtijeva njihov trenutni prekid, povratak Jugoslavije u sve međunarodne organizacije, odgovornost lidera NATO-a za agresiju i ratne zločine i nadoknada ratne štete. Zbog njihova sramnoga učinka zahtijeva se povlačenje UNMIK-a i Kfora s Kosova i Metohije i ponovno uspostavljanje vlasti Srbije i Jugoslavije na ovom neotuđivom dijelu njihova teritorija..." GLAS JAVNOSTI 9. IV. 2000. Đerđ Konrad, predsjednik Akademije umjetnosti u Berlinu - intervju "...da nije bilo Srebrenice, onda bi, vjerujem, bilo drukčije. Ali Srebrenica je postojala i ti zločini su činjenica. Vjerujem da bi intelektualci Zapadne Europe bili nešto obzirniji i prema Kosovu da nije bilo Srebrenice. (...) Danas, naravno, svi ti pobornici NATO- ova bombardiranja Srbije postali su tiši. Sada imamo mnogo goru situaciju nego prije bombardiranja.(...) - Ali postojale su Srebrenice gdje su Srbi bili žrtve, kao istočna Slavonija, krajina...? - Vidite, ja nisam ekspert za Balkan ili političar nego pisac koji uvijek zastupa progonjene, one koji su u svojoj muci sami. Da ja imam nešto protiv Srba, sigurno ne bih posjećivao Beograd. Razumije se, kad dobijem relevantne podatke, od neovisnih eksperata, onda ću progovoriti i o toj temi. Premda znam, a o tome sam i pisao, da su Srbi mnogo stradali u Hrvatskoj, pod Tuđmanom. (...) A najviše je Milošević upropastio srpski narod i Srbiju. Vodio je deset godina ratove i Srbija je poslije svakoga rata izlazila kao poražena i sve manja i manja. Posebnu odgovornost snose također vlade Njemačke i Austrije koje su jednostrano priznale neovisnost Hrvatske. (...)Slika o Miloševiću je takva i dok je god na vlasti Srbija neće moći ući u europske i svjetske tokove. (...) Na sreću za Hrvatsku, Tuđmana više nema. Želim da se također što prije povuku Milošević i Izetbegović, kako bi nove snage dobile prigodu da grade jedno razumnije društvo na prostoru bivše Jugoslavije. No ja nisam političar, nego prije - antipolitičar." Marko Blagojević, Centar za slobodne i demokratske izbore - intervju "(...)- Slobodan Miloševiće neće raspisati izbore ako ne bude siguran da će na njima pobijediti. Napokon, tko kaže da se izbori uopće moraju raspisati. Castro je sasvim ugodno vladao 30 godina bez izbora. Milošević nije siguran da bi pobijedio ako budu provedeni samo lokalni izbori i ne vjerujem da će to učiniti bez saveznih. On ima vremena na pretek i smatra da mu ono ide na ruku". DANAS 8./9. IV. 2000. Remake poznatoga srpskog filma "(...) rigidno i konfliktno stanje u Srbiji ne može se radikalno mijenjati manirima provincijalnog i vašarskog mentaliteta koji, nažalost, u dugom vremenskom razdoblju primjenjuju vodeće stranke ovdašnje oporbe. Ako im običaji srpskoga podneblja i mogu u određenim situacijama biti alibi, to im neće pomoći da - ukoliko se njezini lideri u međuvremenu ne uozbilje - uklone opasnost da ovdašnja javnost na kraju i povjeruje u Miloševićeve kongresne riječi kako Srbija, zapravo, i nema pravu oporbu. Tjedan dana pred 'veliki', 'grandiozni', 'obećavajući', 'presudni' miting 'udružene' srpske oporbe, gledamo remake poznatoga srpskoga filma: razornoga djelovanja specifičnoga sindroma svađa, podjela, svrstavanja i razvrstavanja, oholosti, javnih polemika, suparništava i uzajamnoga podmetanja nogu.(...) Povlače se jedan za drugim, javno i tajno, potezi kojima se motiviranost ljudi da se masovno odazovu na poziv radikalno smanjuje, a punom snagom obnavlja pomalo potisnuti dojam da srpski oporbeni korpus ni poslije punoga desetljeća djelovanja, nije dovoljno politički sazrio, niti je dorastao izazovu i ozbiljnosti trenutka u kome se Srbija nalazi. Odnosno, da se još nije profilirao kao istinska antirežimska, demokratska i reformatorska politička alternativa..." Hrvatska tri mjeseca poslije uspostave nove vlasti "(...) Čini se da jedino predsjednik Mesić ne pati od silnoga sjaja kojim se vlast okružila u bivšem mandatu, a nova vlast naslijedila bez mnogo pogovora. Iznenađenje je izazvala Mesićeva odluka da na državnički put kolegi Borisu Trajkovskom u Makedoniju krene redovitom zrakoplovnom linijom za Skopje, bez crvenoga tepiha i ispraćaja državnoga protokola. Spominje se i to da će skinuti kičastu Tuđmanovu predsjedničku zastavu s Predsjedničkih dvora na Pantovčaku..."