YU 24. 4. SRPSKI TISAK

SRBIJA BLIC 24. IV. 2000. Nevaljali svijet "Za prvih 45 godina svoga postojanja, UN su svega dvaput uvodile sankcije - 1966. protiv Rodezije i 1977. protiv Južne Afrike. Za posljednjih deset godina, uvele su ih 12 puta. Znači li to da je svijet postao nevaljao ili da su svjetski standardi 'dobrote' postali viši? (...) Otkako svijetom umjesto ruskog i američkog policajca patrolira samo ovaj poslednji, broj kazna i kažnjenika se povećao, ali se broj prekršaja protiv svjetskoga reda i mira nije smanjio.(...) Sankcijama protiv tzv. lupeških zemalja i njihovih vođa, očito se nije postiglo ništa, osim što je povećana bijeda ljudi koji u njima žive. Poslije Gadafija je došao Sadam, sankcije protiv Iraka nisu uplašile Miloševića. Autoritet UN-a je opao, razumijevanje za ljude koje, istodobno, kažnjavaju i njihove vođe i svjetska obitelj, je poraslo. (...) Onaj tko traži sankcije, ponaša se kao da zna što je u svijetu dopušteno, a što nije: kad se, recimo, napuhani srpski Mesija usudi na diletantsku borbu protiv terorizma, u kojoj, usput, nastrada tisuće nedužnih, njegov narod dobije zrakoplovima po glavi, kad, međutim, takvu istu borbu započne njegov veliki ruski brat - engleska Kraljica ga pozove na čaj i ruski Napoleon joj obeća da će vrlo brzo opet biti dobar. Što je zaključak? Da sankcije imaju isto onoliko smisla koliko i razgovor o politici koja se vodi samo božjim zapovijedima, a ne i konkretnim i raznovrsnim interesima. ... svijet nije postao gori nego što je bio, ali je postao osjetljiviji na nasilje svake vrste. Pa i na sankcije, koje su, najčešće, oblik institucionaliziranog licemjerstva, odnosno nasilja nad izvornim ljudskim osjećajem pravednosti." VEČERNJE NOVOSTI 24. IV. 2000. Pusti snovi jedne Helene List prenosi komentar Radio-Beograda: "Medijska sotonizacija Srba nastavlja se nevjerojatnom žestinom. Tako se, prije nekoliko dana, u londonskom listu 'Guardian' pojavio tekst pod naslovom 'Djeca žrtava silovanja plaćaju cijenu rata' autora Helene Smith. Tema je dobrano izlizana tijekom građanskoga rata u BiH, kada su srpske snage bile optužene za taktiku silovanja zbog etničkog čišćenja. Sve to je kasnije demantirano. Sada je samo ta priča preseljena na Kosovo i Metohiju i začinjena potankostima koje bi trebale u zapadnoj javnosti pokrenuti novi val antisrpske histerije.(...) Sve je to, kao i na primjeru BiH, usmjereno prema potpunoj sotonizaciji Srba. Koliko su te tvrdnje bile besmislene, a može se reći i bolesne, pokazao je upravo primjer Bosne, gde je istraga povjerenstva UN-a poslije višemjesečnoga rada uspjela potvrditi samo 330 slučajeva, i to na sve tri strane, znači Srpkinja i Hrvatica i Muslimanki..."