US IHT 31.3.KOSOVSKA KAMPANJA-USPJEH?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 31. III. 2000. Je li kosovska kampanja bila uspjeh ili promašaj? "SAD i njezine saveznice iz NATO-a dobili su rat u Jugoslaviji prije godinu dana, no, kako to pokazuje sve gora situacija na Kosovu, šupalj je to trijumf. Ispitivanje doktrine Clintonove vlade o krjeposnoj sili - prepostavka da SAD mora intervenirati kada unutarnji sukobi drugih zemalja povrijede američke vrijednosti - kosovski rat se pokazao jednim od većih promašaja vlade, kao i onim koji je trebao biti predviđen i izbjegnut. Etničke napetosti su na cijelom Kosovu na vrhuncu a, kako su to otkrila nedavno objavljena izvješća UN-a, navodno demobilizirana OVK nastavlja nasilnu kampanju koja ima svrhu natjerati preostale kosovske Srbe da odu. Još zlokobnije, OVK vodi gerilski rat unutar Srbije u nadi da će sile NATO-a uvući u obnovljeni rat protiv jugoslavenske vojske. Odabir vlade je rezultat niza diplomatskih i vojnih pogrešnih procjena. SAD je vjerovao da može lako natjerati predsjednika Slobodana Miloševića da prihvati sporazum koji su nametnuli Amerikanci o kosovskom pitanju. Miloševićeva vlada mogla je na posljetku prihvatiti razdiobu, koja je mogla vratiti nešto nalik na mir. Umjesto toga, Clintonova je vlada cinično ponudila uvjete kojima bi se jugoslavenska kontrola nad Kosovom poništila - uvjete koje je Milošević morao odbiti. SAD i saveznici tada su odlučili naučiti ga lekciju provodeći u djelo svoju prijetnju bombardiranjem Jugoslavije. Clintonova poslijeratna izjava da je bombardiranje bio način zaustavljanja 'namjernih, sistematskih nastojanja u cilju provođenja genocida' na Kosovu djeluje ili kao neiskrena ili kao izjava osobe koja nije dovoljno upućena u pravo stanje stvari. Prije početka NATO-ova bombardiranja, 24. ožujka 1999., približno 1.800 civila - uglavnom Albanaca, ali i Srba, ubijeno je tijekom 15 mjeseci ratovanja OVK-a i jugoslavenskih snaga. Do tada, međutim, nije bilo ni genocida ni etničkog čišćenja. Brutalne operacije jugoslavenske vojske bile su usmjerene na iskorjenjivanje OVK-a, ne na istjerivanje albanske populacije. Bombardiranje NATO-a, predvođeno SAD-om, potaklo je humanitarnu krizu za koju je vlada bila tvrdila da ju intervencija upravo treba spriječiti. Tvrdnje vlade o masovnim ubijanjima - širene u cilju skupljanja potpore za rat- pokazale su se pretjeranima. Clinton je branio intervenciju na temelju činjenice da su Jugoslaveni ubili 'na desetke tisuća ljudi'. Tajnik obrane, William Cohen, to je nazvao 'užasnim pokoljem'. Brojke koje su nam danas poznate protive se tim izjavama. Prema UN- ovim izvješćima, forenzičari koji rade pri UN-u do danas su iskopali 2.108 tijela. Daleko je od sigurnog da su svi stradali od ruke jugoslavenskih nasilnika. (...) Na kraju, broj civila za koje se vjeruje da ih je ubila jugoslavenska vojska sigurno je daleko manji od tvrdnji Clintonove vlade i NATO-a. Iako su SAD i njeni saveznici uspjeli ostvariti jedan cilj natjeravši Beograd da povuče svoje vojnike sa Kosova, moramo upitati - po kojoj cijeni? Rat u samoj pokrajini nikada nije završen. Unatoč nazočnosti SAD-a i mirotvoraca NATO-a, kada su jugoslavenske snage napustile Kosovo, OVK je počeo napadati kosovske Srbe i Rome, odnosno kampanja etničkog čišćenja se nastavlja. Tvrdnja Madeleine Albright (...) da je OVK 'raspušten' nije istinita. Čelništvo OVK-a čini kralježnicu kosovske de facto vlade. (...) Do sada, SAD i NATO su oklijevali suprotstaviti se OVK-u, bojeći se, s dobrim razlogom, da će se OVK okomiti na njih. Dužnosnici Clintonove vlade tješe se time da su, ako ništa drugo, intervenirajući učinili 'pravu stvar'. Ovo nije dovoljno da ih oslobodi krivnje za odgovornost koju nose za ono što je Kosovo postalo - brutalna slijepa ulica. U stvarnom svijetu osobe koje kroje politiku sude se po posljedicama njihovih djela, ne njihovim namjerama. Mjeren tim standardom, kosovski rat je proklinjuća osuda, i vanjske politike vlade i njezine doktrine 'krjeposne sile'", pišu Christopher Layne i Benjamin Schwartz u Washington Postu, a prenosi IHT.