US WT 30. III. PAD VELIKE BRITANIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 30. III. 2000. Pad Velike Britanije "Prije stotinu godina Velika Britanija bila je jedina supersila na svijetu. Danas nestaje čak i njezina kultura. Državu koja se suprotstavila Napoleonu i Adolfu Hitleru nadvladala je država s punim socijalnim osiguranjem. 'Šezdesetih godina Daniel Patrick Monynihan, sada američki senator iz New Yorka, istaknuo je da je socijalna skrb, a ne Ku Klux Klan, uništila crnačku američku obitelj. Upravo kada su zapreke diskriminacije koje su stajale na putu napretka crnaca uklonjene, država je nastavila tamo gdje je segregacija stala, kao zapreka napretku crnaca. Socijalna pomoć nije nedaća koja zahvaća samo rasnu podijeljenost. Isti je učinak imala na Britance. Američki sociolog Charles Murray u nedavnoj je analizi otkrio da je nezakonitost u Velikoj Britaniji porasla, a da brak više nije jaka institucija koja služi kao temelj britanskog društva. Kao što to piše London Times, 'nekadašnje konvencionalne norme ponašanja danas se izokreću naglavce', laburistička (socijalistička) vlada 'više je zaokupljena pitanjima homoseksualaca nego kolapsom tradicionalne obiteljske strukture.' 'Istina je', stoji u Timesu, 'da Britanija više nije tolerantno društvo koje ujedinjuju zajedničke vrijednosti i civilizirana gledišta.' Englezi su bili ponosni na svoju civiliziranu državu. Nasilje je bilo rijetkost, a policajci nisu trebali nositi oružje. Britanci nekada nisu mogli ni zamisliti da će nadmašiti SAD u količini zločina, no to se ipak dogodilo. Pisma objavljena u Timesu, kao odgovor na Murayovu analizu, pokazuju da zemlja to poriče. Činjenice su neporecive, no generacija Britanaca s ispranim mozgovima ne može prihvatiti da je njihov 'suosjećajni' sistem socijalne skrbi igrao ikakvu ulogu u uništavanju njihove kulture. Dr. Gordon Bowker, koji piše iz Londona, tvrdi kako ono što je 'dovelo do situacije u kojoj je Britanija preplavljena kriminalom' nije bila britanska socijalna skrb nego američki kapitalizam. Alistair Sinclair iz Glasgowa slaže se da su 'najgore osobine Amerike, pohlepna, samozadovoljna kultura grabeža novca' ono što je okrnjilo britansku kulturu.(...) Ti odgovori opisuju manifest Laburističke stranke. Krivcima se smatraju društvene institucije, kao što su kapitalizam i obitelj, i koje omogućuju pojedinačni uspjeh.(...) Tako je politika razbijanja obitelji i vlasništva glavno uporište programa laburista. Laburistička vlada premijera Tonya Blaira namjerava proširiti izuzeće poreza na nasljedstvo na homoseksualce koji žive zajedno. To djelotvorno poništava pravnu premisu nasljedstva koje se zasniva na srodstvu i obitelji. Laburistička vlada namjerava proširiti i pravo glasa, i za lokalne i za opće izbore, na lutalice koji provaljuju u stanove i nelegalno nastanjuju stanove i uredske prostorije. (...) Laburistička vlada glas namjerava dati i zatvorenicima. (...) Objašnjavajući novu politiku širenja prava glasa, laburistička vlada tvrdi: 'Želimo pomoći vratiti pravo glasa onima kojima je ono bilo uskraćeno.' Britanska kultura nestala je jer britanska vlada ne vidi razliku između onih koji nose breme društva i onih koji su breme za društvo. Ono malo razlike što vlada vidi jesu građani koji poštuju zakon i koji vladu podupiru porezima, a na njih gleda kao na 'homogenu klasu' čije moralne vrijednosti diskriminiraju osobe koje krše zakon i na taj ih način svrstavaju u nižu klasu. Prema odredbama o jednakim pravima Europske konvencije za ljudska prava, koje će ove godine postati dio britanskog zakona, uskraćivanje prava glasa može biti djelo diskriminacije. Nova politika širenja prava glasa nudi zanimljive prilike. (...) Sada kad ljudi bez korijena u društvu mogu odlučivati o vođenju tog istog društva, hoće li Englezi iskoristiti Blairove reforme kako bi izborno migrirali u Škotsku i Wales i ponovno zahtijevali te pokrajine koje su izgubili(...)? Možda će oživljavanje engleskoga imperijalizma biti nenamjerna posljedica nove Blairove glasačke politike", piše Craig Roberts.