US WP 29.III.PUTINOVA NAREDBA DANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 29. III. 2000. Putinova naredba dana "Novi ruski čelnik Vladimir Putin suočava se s temeljnim i neizbježnim izborom koji će biti barem jednako sudbonosan kao onaj za koji su se Rusi morali odlučiti prije skoro četiri godine kada su Borisu Jeljcinu dali prednost pred čelnikom Komunističke partije, Genadijem Zjuganovom. Mora odabrati između različitih sredstava uvođenja 'reda' i normale u Rusiju. Nakon osam i pol godina, Boris Jeljcin - koji je naslijedio propalu, osiromašenu, potpuno korumpiranu totalitarnu državu - iza sebe ostavlja Rusiju koja je daleko najslobodnija, najtolerantnija i najotvorenija prema vanjskom svijetu, u usporedbi s ikojim razdobljem u svojoj povijesti, osim osam mjeseci između veljače i studenog 1917. No, Jeljcin nije preinačio sustav u djelotvoran, pravedan, onaj u kojemu vladaju red i stabilnost. Preinaka totalitarne države veoma je nalik potresu, po tome što za sobom ostavlja duboke praznine i ružne gomile krhotina, u političkom i gospodarskom krajoliku. Ako Rusija postane napredna, stabilna i poštovana, taj teren treba učiniti sigurnim. Jedan način na koji bi se to moglo osigurati jest odozgo naliti beton. Ruska povijest je prepuna pokušaja (koji često traju desetljećima) da se postigne 'red' i 'jedinstvo' širenjem kontrole države nad društvom (...). Osim toga, postoji jaka nacionalna tradicija žudnje - kada sve drugo propadne - za iskrenim policajcem, pametnim, energičnim i nepodmitljvim. Alternativni put jest nastaviti Jeljcinovu politiku partnerstva društva s državom, omogućavajući izdancima samo-vlade koji su počeli probijati dovoljno prostora i kisika da razviju snažne korijene. To je put koji vodi trajnoj, organskoj stabilnosti, koja se zasniva na sporazumu i konsenzusu - prvi put u ruskoj povijesti. U politici, postoji izbor između pojačavanja strogosti (ograničavanja slobode tiska; ograničavanja regionalne autonomije; imenovanja - umjesto izbora - guvernera pokrajina) i nastavak sirove, no ipak realne demokracije i federalizma (tisak slobodan od vladine cenzure, dobivanje moći isključivo slobodnim izborima i iskrenim izborima pred biračima, kao i izborom lokalnih čelnika). U gospodarstvu, izbor je staviti 'oligarhe' u zatvor izvanzakonskim postupcima(...)- ili im onemogućiti poslovanje uskraćujući im dostupnost visokih političkih ureda i odvajanjem političke i gospodarske moći. Slično, Kremlj bi mogao pokušati zaustaviti curenje kapitala iz Rusije ograničavanjem slobodnog protoka novca preko ruskih granica - ili osiguravanjem sigurnosti i isplativosti čuvanja novca u ruskim bankama. To bi zahtijevalo temeljito preispitivanje regulacija bankarstva, poništavanje pljenidbenih poreza i omogućavanje stranim bankama da se natječu s ruskim financijskim institucijama. S obzirom na činjenicu da dolazi iz KGB-a, iz tradicionalne obitelji, gotovo je sigurno da će Putinov početni impuls biti u smjeru oživljavanja policijske renesanse, slične onoj koja se dogodila u vrijeme kratke vladavine Jurija Andropova. Rusi, kao i birači bilo gdje drugdje, u stanju su održavati naizgled kontradiktorna stajališta. Njihova žudnja za redom i stabilnošću - nostalgija za razdobljem prije 1991. - nije različita od one istočnih Nijemaca, kojih je tek trećina, u anketi koja je održana prošle godine, kazala kako im se sviđa živjeti u demokraciji. Svaki sedmi želio je povratak Berlinskoga zida. Ipak, u svakoj anketi u kojoj se od Rusa tražilo da se očituju bi li voljeli žrtvovati ključne političke i osobne slobode (kao što su sloboda objavljivanja, putovanja u inozemstvo, stvaranja oporbenih stranaka, održavanja skupova i demonstracija, ili kritiziranja vlasti) odgovor velike većine bio je - ne. Rusi žele red, no ne diktaturu, a ni autoritarizam. Sposobnost razlučivanja između to dvoje i ravnanja prema istom bit će ispit Putinova političkoga instinkta i sposobnosti vođenja države. Još važniji ispit bit će sposobnost ruskoga civilnog društva da se odupre, uspori i zaustavi ukidanje političkih i gospodarskih sloboda. Uskoro ćemo znati je li osam i pol godina slobode pod Jeljcinom bilo tek kratko pozitivno razdoblje ili početak nove ere u ruskoj povijesti", piše Leon Aron, znanstvenik s American Enterprise Institute i autor knjige "Jeltsin: a Revolutionary Life."