US WP 30. III. UZORNI SISTEM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 30. III. 2000. Uzorni sustav "Zdravlje američke demokracije preraslo je u glavno narodno pitanje izborne godine 2000. Optužbe i protuoptužbe glede laganja, prijevara i kupovanja glasova 'mekim' i 'tvrdim' novcem, što dominira predsjedničkim i kongresnim kampanjama, Amerikance bi trebale uvjeriti da je naš sustav razbijen. Prije nego se to dogodi, trebamo postaviti prastaro i sasvim ljudsko pitanje: u usporedbi s čime? Drugi, možda važniji znak vitalnosti američkoga političkog sustava treba potražiti u inozemstvu. Pogledajmo posebno što se dogodilo s Rusijom u nedjelju. Izborna pobjeda Vladimira Putina ogoljava stvaran izgled nepotpune, osjetljive demokracije u zoru 21. stoljeća. Odnosno, Putinova pobjeda ilustrira opasnost koja leži u zabludi da je izraz volje većine na slobodnim izborima prava demokracija. Ona to nije, kao što su to James Madison i očevi nacije (članovi američke ustavotvorne konvencije 1787.) pravilno shvaćali prije dvjestotinjak godina. Bez čuvara koji održavaju sigurnost i bez jakih institucija koje su potrebne da bi štitile manjinska stajališta i državne interesa od raširenih shvaćanja i nekonvencionalnih strasti bilo kakve glasačke većine, izbori postaju tek drugo sredstvo u rukama moćnih i beskrupuloznih. Nije bilo djelotvornih kočnica kojima bi se Putina kao privremenog predsjednika moglo obuzdati tijekom kratke kampanje koja je otpočela Jeljcinovom ostavkom, 31. prosinca. Državna televizija njegove je protivnike blatila bez straha da bi im na put mogli stati neovisni sudovi ili vladini odbori - ili da bi to glasačima smetalo. (...) To nije samo ruski problem: nepotpuna demokracija proširila se planetom kao rezultat kolapsa sovjetskog imperija i na kraju hladnog rata, kao što je to bio slučaj na kraju kolonijalnog razdoblja. Izbori i druge vanjske zamke političkog sustava koji se čvrsto ukorijenio, uz znatne varijacije, u SAD-u, Zapadnoj Europi i drugdje, bio je prihvaćen u totemskom obliku. Prihvatili su ga autokrati koji svojim građanima daju malo vlasti, od Ugande do Uzbekistana. Posljedica raspada imperija u prošlosti su rješavale uglavnom strane vojske i diplomati namećući red iz vana. Danas tijela koja se zasnivaju na demokraciji, kao što su EU i skupina Sedam, nastoje nametnuti političke norme svojeglavim zemljama, velikim dijelom pod silom primjera i gospodarskih mjera. (...) Multinacionalne institucije su i prečesto neuspješne. No, opasnim sklonostima da se(...) zaključuje kako je širenje nesavršenih i neuspješnih država uzrokovano na neki način neprikladnošću demokracije za društva Afike, Azije, Srednjeg Istoka ili bivšeg Sovjetskog Saveza, trebalo bi se oduprijeti. Ključni je problem da ta društva imaju premalo demokracije, ne previše. Vojne pučeve u Pakistanu ili na Obali Bjelokosti ne bi trebalo tolerirati zbog toga što su zbačene vlade bile korumpirane i nedjelotvorne. Stvarni pritisak za ostvarivanje pune demokracije najbolji je put. Rusija je najvažniji slučaj djelomične demokracije u inozemstvu (...). Putinovo očito koketiranje s autoritarizmom ruski su intelektualci i politički aktivisti dočekali oštrim kritikama. (...) Ruska demokracija jedini je put izvan budućnosti gospodarske i nacionalne stagnacije - i konačne fragmentacije. SAD, EU i Japan moraju to zajednički objasniti Kremlju. Clintonova vlada to bi trebala učiniti bilateralnim kontaktima i globalnom konferencijom oko 130 demokratskih zemalja koja bi 26. i 27. lipnja trebala biti održana u Varšavi, a čijoj je promociji pomogao i State Department. Sastanak u Varšavi mogao bi postaviti standarde za demokratske institucije i praksu slične onima koji su na helsinškoj konferenciji 1975. godine postavljeni za ljudska prava. Demokracija nije samo američki poredak. Inicijativa iz Varšave specifično je usmjerena na stvaranje općih standarda koji će se primjenjivati bilo gdje gdje zemlja prisegne da će svojim građanima omogućiti pristup političkoj moći. Očite pogrješke američkog sustava - i šarlatana koji njima manipuliraju kako bi osigurali vlastitu korist - ove su godine u kojoj se provodi američka kampanja potpuno izložene. To je razlog više za Amerikance da pogledaju oko sebe i shvate posebnu odgovornost koju imaju prema ostatku svijeta kao i prema sebi samima - da zaštite i usavrše svoje demokratske institucije", piše Jim Hoagland.