IT-16.III- PANORAMA.GERELA CARLO JEAN

ITALIJA PANORAMA 16. III. 2000. Zamisao: "Pokušajmo debalkanizirati Balkan" "'Postoji samo jedan veliki problem na Balkanu. I ima ime: Slobodan Milošević'. Ta se rečenica više čak i ne može pripisati nekom određenom. Postala je leitmotiv svih zapadnjačkih vlada; ako bi beogradski diktator nestao s političke pozornice, za probleme bivše Jugoslavije prilično bi se lako našlo rješenje. Od tuda poticanja (i financiranja) srpske oporbe uoči lokalnih izbora, koji bi se trebali održati do studenoga, no mogli bi biti održani i prije. Otuda i savjeti crnogorskoj vladi, drugoj sastavnici onoga što je ostalo od jugoslavenske federacije, da ne ubrzava rokove možebitnog odcjepljenja, kako ne bi Miloševiću dala izliku za tko zna koju po redu nacionalističku mobilizaciju onoga dijela srpskoga stanovništva koji mu je ostao vjeran. Miloševićev nestanak, na kraju, opet po Zapadu, mogao bi olakšati rješenje problema Kosova, koje se čini da neizbježno ide prema neovisnosti, premda su Ujedinjeni narodi jasno kazali da ta regija koju u razmjeru od 90 posto nastanjuju Albanci, ostaje integralni dio Srbije. Možda problemi ne stoje točno onako kako ih vide zapadnjaci. Postoji nedostatak inicijativa, utvrđen ne samo u ponašanju glede Crne Gore (za koju bi bile potrebne masovne investicije, a ne političke molitve), no poglavito glede Kosova. (...) Upravo krećući od tih razmišljanja general Carlo Jean analizira stanje na Kosovu. Bivši direktor Centra za visoke obrambene studije, sveučilišni docent i autor knjiga o strategiji, Jean je predstavnik OESS-a u bivšoj Jugoslaviji za nadzor daytonskih sporazuma te zasigurno jedan od najvećih stručnjaka za vojne probleme u izmučenoj balkanskoj regiji. (...) - Koji je glavni posao koji treba napraviti u toj regiji? = Kako bi se izbjeglo da se današnja situacija produlji u beskraj, potrebno je misliti na rješavanje gospodarskih i socijalnih problema i više nego onih političkih. Potrebno je postići pakt o stabilnosti koji bi uistinu debalkanizirao Balkan, i omogućio istočnoj Europi da dođe do daha, a koja je, kao što znamo, cijela jedna riskantna regija. - Može li se pomišljati, vjerojatno dugoročno, na nekvu neovisnost Kosova? = Jasno, Albanci je žele, i postoje jako snažni poticaji. No neovisnost bi zasigurno značila stvaranje lančane reakcije: od Crne Gore, do Makedonije, Bugarske, Albanije i, vjerojatno, i Grčke. Po mom mišljenju, međutim, treba dati konkretne poticaje za vertikalnu integraciju Kosova u Europu, i za neku njezinu horizontalnu integraciju u tom području. To je obvezan put, a Europa ima sredstva da to postigne, putem svih mogućih međunarodnih inicijativa. Nema alternativa. - No kaže se da se u međuvremenu Srbi pokreću i nagomilavaju postrojbe blizu Kosova. = Vjerujem da Srbija, nakon pretrpljenog udarca, hoće samo napraviti poneku vojnu egzhibiciju, ponajviše iz unutarnjopolitičkih razloga, pa i u demilitariziranom području. Uostalom, s tisućama NATO-ovih vojnika na granici i dvije tisuća vojnih zrakoplova spremnih za uzlijetanje, ne vjerujem da bi htjela napraviti išta više od toga. - Kako vidite situaciju Rusa? = Bilo je mudro njima ne dati neku zonu za nadziranje, jer bi srpski pritisak na stare prijatelje bio snažan. No treba kazati i to da ruska vojska nije u raspadu, kao što neki kažu: osobno sam vidio djelotvornu i aktivnu organizaciju, motivirane i dobro uvježbane vojnike, suvremena oružja najnovije generacije. Nemojmo se dati prevariti činjenicom da im katkad ponestane goriva za tenkove. - Što mislite o možebitnoj podjeli Kosova i razlikama, i na tom polju, između Ujedinjenih naroda i NATO-a? = Podjela bi bila neprihvatljiva jer bi na kraju oživjela veliku Albaniju. Politika koja se do sada slijedila, ne bi se trebala mijenjati: a to znaju i NATO i UN, za koje mi se čini da nastavljaju u punoj suglasnosti. - A OVK? = To je politička stranka, s dobro organiziranim vojnim krilom. Razoružanje se dogodilo samo na riječima i u regiji se nalazi sve potrebno oružje, uključujući i ono teško. Danas nas trebaju zabrinjavati suprotnosti između OVK-a i Ibrahima Rugove, i moramo shvatiti kako treba tumačiti njihove političke poteze. Kako bilo, ne isključujem oružane operacije tipa partizanske borbe; one su neizbježna posljedica svakog rata. (...) - Između hipoteza postoji i terorizam, pa i prema zapadnjačkim ciljevima. = Ne isključujem to. Određeni kosovarski krugovi bili bi spremni na sve samo da nas natjeraju da odemo s njihova teritorija. (...)". Razgovarali su Bruno Crimi i Sandro Ottolenghi.