IT-YU-krize-intervencija IT-16.II.-LA REPUBBLICA-KOSOVO ITALIJALA REPUBBLICA16. II. 2000.Mir kojega Zapad gubi na Kosovu" (...) I nakon više od sedam mjeseci nazočnosti na tom mjestu, združena snaga, kratica takozvane međunarodne
zajednice, upravlja nečim što je jako blizu anarhiji. (...)Više od šest mjeseci ovo mjesto zapravo nije imalo ne samo policiju, zakone ili suce, nego nije imalo niti vladu. Thomas Hobbes bi prepoznao stanje. Prošloga mjeseca, čelnik UNMIK-a Bernard Kouchner, konačno je dobio pristanak svojih nadređenih u New Yorku i svadljivih mjesnih političara za stvaranje privremene uprave do izbora. Tek treba vidjeti hoće li funkcionirati. Prošlo je stoljeće završilo s Tonyjem Blairom i drugima koji su govorili o široj pouci koju treba izvući iz Kosova. Međunarodna zajednica bi trebala, u određenim krajnjim slučajevima, intervenirati kako bi ponovno uspostavila minimalno nužno poštovanje ljudskih prava, zakona, dobrog upravljanja i demokracije. Pobornici toga načela zovu ga liberalni intervencionizam. Kritičari ga zovu liberalni imperijalizam. Promatrajući Kosovo danas, kritičari zadovoljno komentiraju: gledajte u kakvoj zbrci završava kad se pokuša
ITALIJA
LA REPUBBLICA
16. II. 2000.
Mir kojega Zapad gubi na Kosovu
" (...) I nakon više od sedam mjeseci nazočnosti na tom mjestu,
združena snaga, kratica takozvane međunarodne zajednice, upravlja
nečim što je jako blizu anarhiji. (...)
Više od šest mjeseci ovo mjesto zapravo nije imalo ne samo policiju,
zakone ili suce, nego nije imalo niti vladu. Thomas Hobbes bi
prepoznao stanje. Prošloga mjeseca, čelnik UNMIK-a Bernard
Kouchner, konačno je dobio pristanak svojih nadređenih u New Yorku
i svadljivih mjesnih političara za stvaranje privremene uprave do
izbora. Tek treba vidjeti hoće li funkcionirati. Prošlo je stoljeće
završilo s Tonyjem Blairom i drugima koji su govorili o široj pouci
koju treba izvući iz Kosova. Međunarodna zajednica bi trebala, u
određenim krajnjim slučajevima, intervenirati kako bi ponovno
uspostavila minimalno nužno poštovanje ljudskih prava, zakona,
dobrog upravljanja i demokracije. Pobornici toga načela zovu ga
liberalni intervencionizam. Kritičari ga zovu liberalni
imperijalizam. Promatrajući Kosovo danas, kritičari zadovoljno
komentiraju: gledajte u kakvoj zbrci završava kad se pokuša
primijeniti! Oni među nama koji vjeruju da je takva intervencija
važan dio liberalnijeg svijeta kojega moramo izgraditi u dvadeset i
prvom stoljeću, mogu si samo čupati kosu i tražiti od međunarodne
zajednice da učini više. Budući da je, sviđalo se to ili ne, Kosovo
ispit. Ako tamo stvari krivo krenu, bit ćemo mnogo manje skloni
pokušati takvu operaciju na nekoj drugoj strani. (...)
Postoje razni razlozi koji objašnjavaju zašto taj povijesni
eksperiment mjesnoga djelovanja neke međunarodne vlade ne
uspijeva. Za početak, teško je zamisliti složenije mjesto za
njegovu primjenu. Više od trećine kuća je uništeno ili oštećeno.
Bio je potreban golem napor međunarodne zajednice da više od
milijun osoba vrati kućama i pripremi ih barem malo za ledenu zimu.
Zatim su tu duboke socijalne i psihološke štete zbog deset godina
tlačenja, nakon kojih je slijedio rat, izgnanstvo i povratak.
(...)
Potom je tu i složenost pothvata koji uključuje beskonačan broj
međunarodnih organizacija i njihove kratice, KFOR, UNMIK, UNHCR,
OESS, EU, svaka sa svojim adminstrativnim stilom, institucionalnim
planovima i proračunskim problemima. Postoji, naravno, i mnoštvo
konkurentskih državnih interesa. Potreban je genij upravljanja
kako bi sve to razmrsio i uredio.
Čak i KFOR trpi zbog konkurencije zemalja koje u njemu sudjeluju.
Klaus Reinhardt, dostojanstveni general koji je naslijedio sira
Michaela Jacksona na mjestu glavnog zapovjednika, izvješćuje me da
30 država tvori njegove snage. 'I nemojte misliti da oni čine nešto
samo zato što im ja to zapovijedim.' Svidio mi se jedan naslov iz
lista KFOR Chronicle koji kaže: 'Grci organiziraju kaos'. Upravo
tako. Iza svega toga stoji pitanje političke volje glavnih zapadnih
vlada i njihova nespremnost da povećaju fondove za stvari o kojima
im, međutim, nije teško pričati. (...)
Prirodno, ima mnogo prioriteta koji si međusobno konkuriraju. Iz
Afrike se diže povik 'A mi?'. Čečenija zauzima glavne naslove. No
uspjeh, ili neuspjeh, admistracije u vrijeme mira na Kosovu bit će
odlučujući element, bilo za povijesni sud o prvom NATO-ovu ratu,
bilo za perspektive sličnih intervencija u 21. stoljeću. (...)
Zapad je dobio rat. Mi gubimo mir", piše Timothy Garton Ash.