IT-AT-E-krize-integracija IT- 29.II.-REPUBBLICA-HAIDEROVA OSTAVKA ITALIJALA REPUBBLICA29. II. 2000.Pobijedila je Europa vrijednosti"Ostavka Joerga Haidera označuje prvi uspjeh Europske unije kao političkog subjekta, sposobnog nadići
tehnokratsku viziju utemeljenu samo na gospodarsko-financijskim parametrima i potvrditi idejna i moralna načela bez kojih ne bi mogao biti moguć taj toliko zazivani kvalitativni skok iz zajedničkoga tržišta u pravu Uniju. (...) Austrijski je slučaj bio jače lijepilo od Bosne i Kosova, pa čak i od samog slučaja Ocalan povezanog s mogućnošću primanja Turske među kandidate za veliki europski klub.Treba se pitati koji je razlog tog iznenadnog skoka naprijed u toj političkoj Europi kojega nebrojeni vrhovi EU-a nisu nikada uspjeli izazvati, unatoč raširenoj svijesti da proširena Unija ne može i dalje biti nekakav gospodarski neboder postavljen na glinenim temeljima. Razlog u biti stoji u dubokoj promjeni koju je u posljednje dvije godine pretrpio koncept mjerodavnosti, gotovo kao da je prijelaz stoljeća djelovao kao pokretač ne samo za vlade, nego i za svijesti naroda.Od sudske mjerodavnosti, čiji je primjer proturječni slučaj
ITALIJA
LA REPUBBLICA
29. II. 2000.
Pobijedila je Europa vrijednosti
"Ostavka Joerga Haidera označuje prvi uspjeh Europske unije kao
političkog subjekta, sposobnog nadići tehnokratsku viziju
utemeljenu samo na gospodarsko-financijskim parametrima i
potvrditi idejna i moralna načela bez kojih ne bi mogao biti moguć
taj toliko zazivani kvalitativni skok iz zajedničkoga tržišta u
pravu Uniju. (...) Austrijski je slučaj bio jače lijepilo od Bosne i
Kosova, pa čak i od samog slučaja Ocalan povezanog s mogućnošću
primanja Turske među kandidate za veliki europski klub.
Treba se pitati koji je razlog tog iznenadnog skoka naprijed u toj
političkoj Europi kojega nebrojeni vrhovi EU-a nisu nikada uspjeli
izazvati, unatoč raširenoj svijesti da proširena Unija ne može i
dalje biti nekakav gospodarski neboder postavljen na glinenim
temeljima. Razlog u biti stoji u dubokoj promjeni koju je u
posljednje dvije godine pretrpio koncept mjerodavnosti, gotovo kao
da je prijelaz stoljeća djelovao kao pokretač ne samo za vlade, nego
i za svijesti naroda.
Od sudske mjerodavnosti, čiji je primjer proturječni slučaj
Pinochet, do humanitarne mjerodavnosti, zatražene za Kosovo ali
potom, njezinim proširivanjem i za Istočni Timor, napadao se i
progresivno razbijao neprelazni zid apsolutnog suvereniteta
države. Ne uz slaganje svih i ne bez podjela koje su bile i bolne.
Jer prema jednom konzervativnom, pa i konzervirajućem gledanju
svijeta mjerodavnost je i dalje neprihvatljiva. Nije slučajno da su
sanitarni kordon protiv crno-plave Austrije velikim dijelom
negativno ocijenili oni isti, pa i neki talijanski promatrači, koji
su kritizirali Veliku Britaniju zbog suđenja čileanskom diktatoru,
i protivili se intervenciji na Kosovu. Dok prema jednom
progresističkom gledanju nema granica, niti zidova suvereniteta,
kada se radi o borbi protiv netolerancije, diskriminacije, rasizma
i o sudskom progonu genocida ili etničkog čišćenja genocida.
Sada nitko ne odriče Austrijancima pravo da si izaberu vladu koju
žele ili da glasuju za političara koji propovijeda ksenofobne
ideologije i briše povijest kao spužvom. No u trenutku kada je
Austrija odlučila ući u zajedničku europsku kuću, ne može izmaknuti
poštivanju zajedničkih pravila: više nego o pravu na mjerodavnost
opravdano je govoriti o pravu - obvezi na isključivanje. Ne krši se
austrijski suverenitet nego obratno, to jest, prekršen bi bio
suverenitet Europske unije kao političkog, a ne samo gospodarskog
subjekta, austrijskim zahtjevom da se ne mora podvrgnuti temeljnim
načelima same Unije. (...)
Kada je Austrija pristupila Europskoj uniji nitko od nje nije
tražio da položi račun o svojoj prošlosti, jer je stupanj
demokratičnosti zemlje bio takav da se nije postavljalo pitanje
prihvatljivosti njezina zahtjeva za priključenje. No upravo danas
kada se Unija priprema proširiti na zemlje koje su tu razinu
demokratičnosti nedavno dosegnule, nakon desetljeća komunističke
tiranije, bilo bi paradoksalno da Europa koristi dvije mjere za one
koje se u nju žele uključiti i za one koji su već punopravno unutra.
(...)
Može biti da je Haiderova ostavka samo taktički potez i da je, kao
što je jučer kazao jedan zastupnik njegove stranke, samo strateško
povlačenje u njegov feud u Koruškoj gdje je osam mjeseci guverner,
da bi potom, kada se ohladi austrijski slučaj, krenuo u uspon prema
kancelarskom položaju. No i kada bi to bilo tako, to ne bi umanjilo
vrijednost rezultata koji je postigla Europa, i koja je još jučer,
zajedničkom hladnoćom kojom je primila austrijske predstavnike na
sastancima ministara financija i obrane, konačno pokazala da ima
dušu a ne samo računala gospodara valuta", piše Paolo Garimberti.