FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT- 29.II.-REPUBBLICA-HAIDEROVA OSTAVKA

IT-AT-E-krize-integracija IT- 29.II.-REPUBBLICA-HAIDEROVA OSTAVKA ITALIJALA REPUBBLICA29. II. 2000.Pobijedila je Europa vrijednosti"Ostavka Joerga Haidera označuje prvi uspjeh Europske unije kao političkog subjekta, sposobnog nadići tehnokratsku viziju utemeljenu samo na gospodarsko-financijskim parametrima i potvrditi idejna i moralna načela bez kojih ne bi mogao biti moguć taj toliko zazivani kvalitativni skok iz zajedničkoga tržišta u pravu Uniju. (...) Austrijski je slučaj bio jače lijepilo od Bosne i Kosova, pa čak i od samog slučaja Ocalan povezanog s mogućnošću primanja Turske među kandidate za veliki europski klub.Treba se pitati koji je razlog tog iznenadnog skoka naprijed u toj političkoj Europi kojega nebrojeni vrhovi EU-a nisu nikada uspjeli izazvati, unatoč raširenoj svijesti da proširena Unija ne može i dalje biti nekakav gospodarski neboder postavljen na glinenim temeljima. Razlog u biti stoji u dubokoj promjeni koju je u posljednje dvije godine pretrpio koncept mjerodavnosti, gotovo kao da je prijelaz stoljeća djelovao kao pokretač ne samo za vlade, nego i za svijesti naroda.Od sudske mjerodavnosti, čiji je primjer proturječni slučaj
ITALIJA LA REPUBBLICA 29. II. 2000. Pobijedila je Europa vrijednosti "Ostavka Joerga Haidera označuje prvi uspjeh Europske unije kao političkog subjekta, sposobnog nadići tehnokratsku viziju utemeljenu samo na gospodarsko-financijskim parametrima i potvrditi idejna i moralna načela bez kojih ne bi mogao biti moguć taj toliko zazivani kvalitativni skok iz zajedničkoga tržišta u pravu Uniju. (...) Austrijski je slučaj bio jače lijepilo od Bosne i Kosova, pa čak i od samog slučaja Ocalan povezanog s mogućnošću primanja Turske među kandidate za veliki europski klub. Treba se pitati koji je razlog tog iznenadnog skoka naprijed u toj političkoj Europi kojega nebrojeni vrhovi EU-a nisu nikada uspjeli izazvati, unatoč raširenoj svijesti da proširena Unija ne može i dalje biti nekakav gospodarski neboder postavljen na glinenim temeljima. Razlog u biti stoji u dubokoj promjeni koju je u posljednje dvije godine pretrpio koncept mjerodavnosti, gotovo kao da je prijelaz stoljeća djelovao kao pokretač ne samo za vlade, nego i za svijesti naroda. Od sudske mjerodavnosti, čiji je primjer proturječni slučaj Pinochet, do humanitarne mjerodavnosti, zatražene za Kosovo ali potom, njezinim proširivanjem i za Istočni Timor, napadao se i progresivno razbijao neprelazni zid apsolutnog suvereniteta države. Ne uz slaganje svih i ne bez podjela koje su bile i bolne. Jer prema jednom konzervativnom, pa i konzervirajućem gledanju svijeta mjerodavnost je i dalje neprihvatljiva. Nije slučajno da su sanitarni kordon protiv crno-plave Austrije velikim dijelom negativno ocijenili oni isti, pa i neki talijanski promatrači, koji su kritizirali Veliku Britaniju zbog suđenja čileanskom diktatoru, i protivili se intervenciji na Kosovu. Dok prema jednom progresističkom gledanju nema granica, niti zidova suvereniteta, kada se radi o borbi protiv netolerancije, diskriminacije, rasizma i o sudskom progonu genocida ili etničkog čišćenja genocida. Sada nitko ne odriče Austrijancima pravo da si izaberu vladu koju žele ili da glasuju za političara koji propovijeda ksenofobne ideologije i briše povijest kao spužvom. No u trenutku kada je Austrija odlučila ući u zajedničku europsku kuću, ne može izmaknuti poštivanju zajedničkih pravila: više nego o pravu na mjerodavnost opravdano je govoriti o pravu - obvezi na isključivanje. Ne krši se austrijski suverenitet nego obratno, to jest, prekršen bi bio suverenitet Europske unije kao političkog, a ne samo gospodarskog subjekta, austrijskim zahtjevom da se ne mora podvrgnuti temeljnim načelima same Unije. (...) Kada je Austrija pristupila Europskoj uniji nitko od nje nije tražio da položi račun o svojoj prošlosti, jer je stupanj demokratičnosti zemlje bio takav da se nije postavljalo pitanje prihvatljivosti njezina zahtjeva za priključenje. No upravo danas kada se Unija priprema proširiti na zemlje koje su tu razinu demokratičnosti nedavno dosegnule, nakon desetljeća komunističke tiranije, bilo bi paradoksalno da Europa koristi dvije mjere za one koje se u nju žele uključiti i za one koji su već punopravno unutra. (...) Može biti da je Haiderova ostavka samo taktički potez i da je, kao što je jučer kazao jedan zastupnik njegove stranke, samo strateško povlačenje u njegov feud u Koruškoj gdje je osam mjeseci guverner, da bi potom, kada se ohladi austrijski slučaj, krenuo u uspon prema kancelarskom položaju. No i kada bi to bilo tako, to ne bi umanjilo vrijednost rezultata koji je postigla Europa, i koja je još jučer, zajedničkom hladnoćom kojom je primila austrijske predstavnike na sastancima ministara financija i obrane, konačno pokazala da ima dušu a ne samo računala gospodara valuta", piše Paolo Garimberti.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙