IT-6.II.LA REPUBBLICA-HAIDER I EUROPA

ITALIJA LA REPUBBLICA 6. II. 2000. Možda će Haider biti koristan Europi "O idejama Joerga Haidera, o njegovom ksenofobnom ekstremizmu, o njegovu oportunističkom populizmu sve je već rečeno, a tako i o pravu Austrije, kao i svake druge države, da napravi onakvu vrstu vlade kakvu većina građana izabere demokratskim procedurama, kakvo god bilo značenje koje se želi pridati toj riječi (treba podsjetiti i da su fašistički režim u Italiji i onaj nacistički u Njemačkoj iskoristili tehnički demokratske procedure kako bi preuzeli vlast koja je izbrisala demokraciju u tim zemljama). Isto je tako podsjećano da su, po sadašnjem stanju stvari, Haider i njegova stranka samo izrazili mišljenje koje je za osudu drugih i suprotnih mišljenja koliko god se želi, ali još nisu proizveli djela. (...) Čini se da se većina europskih komentatora slaže u tome da smatraju pretjeranom reakciju četrnaest zemalja Europske unije koje su odlučile prekinuti bilateralne odnose s Austrijom: pretjeranom jer kažnjava mišljenja a ne konkretna djela, a kontraproduktivna jer omogućava Haideru da se ponaša kao žrtva predrasudne ocjene, i da se tako uveća naklonost prema njemu (...). Europsko javno mišljenje je u biti gotovo jednodušno u protivljenju ksenofobnim idejama guvernera Koruške (gotovo, jer nisu izostali iskazi naklonosti Haideru od strane Lege Nord, pokrajine Friuli- Venezia-Giulia, u Trstu od gradonačelnka Illyija, u Bavarskoj od socijalkršćanskog čelnika Stoibera), no snažno je podijeljeno glede uporabe sredstava i mogućih razvoja cijelog događaja. (...) Europa je dakle potpuno nesložna glede vođenja slučaja Haider. Oni koji se žele umiriti, i umiriti druge, kažu da je neslaganje sol i sama srž demokracije, i zasigurno je tako: no kada neslaganje glede procedura skriva jednu bitniju razliku glede samih temelja Europe koju tek treba izgraditi, onda se treba zabrinuti. Želim kazati da prava opasnost za Europu nije Haider nego velika pomutnja u kojoj europsko javno mišljenje govori o idejnim i konstitucionalnim sadržajima Zajednice, prve federalne jezgre koju predstavljaju Petnaestorica i monetarnog sustava jedanaest zemalja eura. (...) Tko prigovara četrnaestorim vladama Unije da su prije vremena poduzele bilateralne represije spram nove austrijske vlade, i pribojava se bumerang efekta tog čina, zaboravlja, tako mi se čini, da ako je istina da Austrija ima puno pravo izabrati vladu koju želi, isto tako puno pravo imaju druge zemlje na to da se ne žele bilateralno susresti s predstavnicima takve vlade. To su dva simetrična prava, i ako se prihvati prvo ne može se logički negirati drugo. Ostaje problem prikladnosti poteza četrnaest vlada: hoće li se austrijski narod zbiti oko Haidera? To je moguće u skorijem razdoblju, premda je još prerano da bi se potvrdilo; srednjoročno se još ništa ne zna, a mnogo će ovisiti o tome kako će Europa iskoristiti austrijski slučaj u prilog svog vlastitog političkog i konstitucionalnog razvoja, jer je pravi problem, kao što je oštroumno razjasnio Andrea Manzella u ovim novinama, upravo ovaj: protuhaiderovsko istupanje četrnaest vlada za glavno odredište nema Haidera i Austriju, nego Europu, njezinu političku nepotpunost, njezinu konstitucionalnu rahitičnost. (...) Trebamo prije svega riješiti problem europskog državljanstva, odnosno sveukupna prava i obveze osoba koje su, ili koje teže postati, građani Europe, i, prirodno, prava i obveze država i zajednice država spram građana. (...) Potrebno je da to postane prvi cilj zemalja pripadnica Unije, njezin etičko-politički temelj, njezin nužni ispit pripadnosti. No nakon toga, ili još bolje istovremeno, treba dovršiti druge konkretne poslove. 1. Potrebno je stvoriti jedno tijelo za gospodarsku politiku koje bi bilo nužna protuteža Središnjoj europskoj banci. (...) 2. Treba dati mesa i krvi jedinstvu vanjske politike Unije. (...) 3. Potrebno je temeljito preustrojiti funkcioniranje zajedničkih tijela, glede mnogih odluka ukinuti pravilo jednoglasnosti i zamijeniti ga s onime kvalificirane većine, a u nekim slučajeva i pravilom jednostavne većine. 4. Treba izmijeniti načine biranja Europskog parlamenta kao i njegove ovlasti spram Povjerenstva i Vijeća ministara. 5. Same ovlasti i obveze Povjerenstva trebaju biti prilagođene veličini zadaće (...). U pozadini ostaje perspektiva širenja Zajednice na istok, a tu se nameće tema promjenjive geometrije ili, ako hoćete, Europe s dvije, ili tri, brzine. Prvi je krug onaj jedanaest zemalja eura, potencijalno jezgro stvarne federacije. Drugi je onaj petnest zemalja Unije. Treći je onaj pridruženih i onih koji su pridružuju, sličniji nekoj vrsti trgovinske konfederacije za slobodnu razmjenu. Nema dvojbe da je širenje na istok obzor od kojega se ne može odstupiti. Isto tako nema dvojbe da širenje pretpostavlja konstitucionalno i političko dovršenje Unije i, moguće, ulazak Velike Britanije u sustav eura. (...) Delors je posljednjih dana ponovo iznio 'consecutio' raznih etapa europske izgradnje i različite geopolitičke brzine Europe. Čini se da je Prodi u suglasju s tom vizijom. (...)", piše Eugenio Scalfari.