ES PAIS-15.2.-EUROPA NASTAVLJA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 15. II. 2000. Europa nastavlja "Zahtjevi iz Beča nisu uspjeli nagovoriti Europsku uniju da ukine 'kaznu' austrijskoj vladi zbog Haiderove stranke. Ali usred krize, EU se baca na složenu zadaću: reformirati institucije kako bi ih prilagodila budućoj Uniji od 27 ili 28 članova. Konferencija vlada koja je počela jučer u Bruxellesu morala bi do kraja godine donijeti jednoglasnu odluku. A to znači da će i Austrija morati pokazati dobru volju u tom pitanju i na pregovorima o širenju u koje se danas uključuje šest država koje su zaostale (Slovačka, Latvija, Litva, Bugarska, Malta i Rumunjska) za prethodnicom (Poljska, Republika Češka, Mađarska, Slovenija, Estonija i Cipar). Ali nije Austrija koja se protivi širenju najveći problem u trenutku pregovora o ovoj reformi. Isprepleću se tu različiti nacionalni interesi: velike države nasuprot malih, Sjever nasuprot Jugu, izaslanstva koja se zauzimaju za veliko proširenje nasuprot onih koji se zauzimaju za malo, pristaše jače europske integracije nasuprot onima koji je koče. A, ipak, EU ne može natrag. Preostaje joj još samo širenje i produbljavanje, iako u njemu neće sudjelovati svi, nego samo oni koji to žele i mogu u skladu s načelom nazvanim 'ojačana suradnja'. To što se dogodilo s Austrijom pokazuje kako je to najosjetljiviji put te da bi EU morala dublje ispitati mogućnost većeg nadzora demokratskih načela u zemljama članicama i poštivanja ljudskih prava, Poveljom koju bi se moglo upotrijebiti na sudu. Neke se države odupiru tom koraku. Ostalih 14 članova i dalje bilateralno kažnjavaju Austriju. Ali ministre u Bruxellesu činjenica što se ne pozdravljaju nije spriječila u prihvaćanju odluka bitnih za pokretanje organizama koji bi, bar privremeno, morali Europskoj uniji olakšati rješavanje međunarodnih kriza: odbor za politiku i sigurnost (COPS), vojni organizam s predstavnicima u nacionalnim stožerima te skupina vojnih savjetnika za gospodina Javiera Solanu, koji nije gubio vrijeme, makar samo zato kako bi se vidjelo hoće li institucionalna stvarnost na kraju zamijeniti političku volju. Europska unija najviše na kocku stavlja svoj vanjski ugled na Kosovu i u politici prema Jugoslaviji. Gospodarska pomoć za to područje kasni, a od gotovo 5 tisuća u početku obećanih policajaca, apsolutno nužnih za smirivanje nasilja, stigla je samo polovica. Situacija se morala pogoršati do najveće moguće mjere da bi se Europska unija obvezala na veće napore. S druge strane, čini se razumnim da Petnaestorica ukinu zabranu letova u Jugoslaviju i istodobno ojačaju mjere nadzora novca koji Miloševićev režim ima u inozemstvu. Ali treba se zapitati ne otežavaju li gospodarske sankcije protiv Jugoslavije, umjesto da olakšavaju, promjenu režima i rad oporbe", piše uvodničar.