IT-7.II.-LA STAMPA-ČEČENIJA HAIDER EUROPA

ITALIJA LA STAMPA 7. II. 2000. Europa ogoljela između Čečenije i Haidera "Eto razotkrivene Europe. Nakon godina retorike glede zajedničke kulturne baštine, velikih ujedinjujućih vrijednosti, Europa se muči pred slučajem Austrije, ne pred potvrđivanjem velikih načela nego pred konkretnim strategijama za njihovu provedbu. Što kazati i o objavi da su Rusi zauzeli Grozni? Unatoč europskim preporukama, unatoč lijepim govorima o jamčenju prava naroda na kojima je Europa toliko ustrajavala? Očito je izgradnja uvjerljive i djelotvorne europske politike unutar nje, i prema vani, mnogo teža no što se mislilo. Austrijski slučaj, posebice, signalizira da je crta tegoba i podjele unutar srca Europe: prolazi njezinim zemljopisnim središtem, kojega predstavljaju narodnjačke stranke. Ozbiljan razlog za zabrinutost je činjenica da je germansko područje (koje uključuje i neka područja Švicarske) danas iziritirano i rezervirano spram Europske unije. No nudi izvanrednu priliku da se ode u dubinu osnovih točaka: prostor nacionalnih suvereniteta, obveze demokratskih procedura, perspektivu konstitualizacije Europe. Uzmimo na primjer primjedbu da je istupanje Europske unije bilo narušavanje austrijske nacionalne suverenosti. Kao takvo ono bi osnažilo strah od pojave europske 'superdržave' neosjetljive na nacionalne i/ili regionalne problematike, koja iskazuje prezir prema procedurama kojima se ove izražavaju. Među onima koji podržavaju i onima koji poriču tu tezu razvija se razgovor među gluhima. Prvi se pozivaju na na demokratske procedure (izbore) i austrijske ustavne norme koje zakonitim čine crno-plavu koaliciju, te stoga nezakonitim smatraju intervenciju Europske unije. Tko međutim niječe da se krši austrijski suverenitet, poziva se na temeljne vrijednosti Unije, koje je potpisala Austrija, što bi automatski zabranjivalo nazočnost u vladi političkih snaga koje ne jamče te vrijednosti. Ova zbrka bi se mogla prevladati samo kada bi postojala jasna politička normativa Unije, po kojoj bi se to moglo jednoglasno utvrditi i sankcionirati. Amsterdamski ugovor ne čini se dovoljnim. Od tuda proizlaze suprotnosti u mišljenjima koje bi se mogle nastaviti u beskonačnost, sve dok se ne dođe do jedne autentične konstitucionalizacije Europe. No očito je da ta, bilo da se napravi kao povelja obvezujućih prava ili kao pravi Ustav, nikad neće biti pravna košulja navučena nacijama koje se tome opiru, nego rezultat široke kritičke rasprave među svim Europljanima. Jako smo udaljeni od te perspektive, no to je premisa da Europa postane vjerodostojna i pred Rusijom koja će, nakon čečenske pustolovine, postati težak partner", piše Gian Enrico Rusconi.