ZAGREB, 11. veljače (Hina) - Međuvladina konferencija EU koja počinje u ponedjeljak u Bruxellesu, a završava u prosincu u Nici sastankom na vrhu europske petnaestorice bavit će se u prvom redu reformom institucija EU koja je uvjet za
prijam novih članica u sljedećem desetljeću.
ZAGREB, 11. veljače (Hina) - Međuvladina konferencija EU koja
počinje u ponedjeljak u Bruxellesu, a završava u prosincu u Nici
sastankom na vrhu europske petnaestorice bavit će se u prvom redu
reformom institucija EU koja je uvjet za prijam novih članica u
sljedećem desetljeću. #L#
Ne dođe li do promjena, sadašnjem institucionalnom sustavu,
zamišljenom još 1957. za zajednicu šest država, prijeti paraliza.
Kako Amsterdamski sporazum iz 1997. nije razradio prilagodbe koje
bi osigurale učinkovit rad institucija Unije nakon njezinog
proširenja sa sadašnjih 15 na čak očekivanih 28, šefovi država ili
vlada EU na sastanku u Koelnu u lipnju 1999. predložili su da se
nejasnoće riješe na međuvladinoj konferenciji.
Pod međuvladinom konferencijom podrazumijevaju se pregovori koje
vode vlade zemalja članica EU sa svrhom izmjene Sporazuma o EU.
Summit u Nici trebao bi završiti zaključivanjem novog sporazuma
nakon čega slijedi njegova ratifikacija u nacionalnim
parlamentima.
Glavna pitanja koja međuvladina konferencija treba riješiti odnose
se na veličinu i sastav Europske komisije, promjene u načinu
glasovanja u Vijeću ministara (uz Europski parlament zakonodavno
tijelo EU) i određivanju vrijednosti glasova zemalja članica.
Prijedloge reforme izradila je Europska komisija na čelu s Romanom
Prodijem, a rok do kojeg reforma mora biti provedena je kraj 2002.
nakon čega može početi prijam novih članica.
O prijedlozima će odlučiti vlade članica, a neke od njih već
negoduju strahujući od gubitka utjecaja u tijelima Unije.
Glede buduće veličine i sastava Europske komisije, Komisija je,
svjesna da male članice žele imati svaka svojeg povjerenika,
ponudila alternativu. Ili će buduća Komisija imati kao i do sada 20
članova (dakle manje od broja članica EU nakon proširenja), uz
jamstvo da niti jedna zemlja neće ostati nezastupljena duže od
trajanja jednog mandata ili će svaka članica imati po jednog
povjerenika za što su se već se izjasnile Finska i Danska. Zemlje
kao Francuska koje trenutačno imaju dva povjerenika zadržale bi
time samo jednog.
Nadalje, Komisija traži proširenje glasovanja kvalificiranom
većinom u Vijeću ministara upozoravajući na "rizik od blokade u
jednoglasnom odlučivanju koji se povećava s brojem i raznolikošću
članica". Jednoglasno bi se odlučivalo samo o pitanjima
"konstitucionalne prirode" (izmjene ugovora, primanje u članstvo)
i nekim osjetljivim pitanjima kao što su porezna i socijalna
politika.
Kvalificirana većina predstavlja trenutačno 62 glasa ili 71 posto
od ukupno 87 koliko ih ima Vijeće ministara. Problem je u tome što
sada članice nemaju isti utjecaj pri glasovanju jer se vodilo
računa o razlikama u broju stanovnika među njima. Tako primjerice
"velike" zemlje kao Francuska ili Njemačka imaju svaka 10 glasova,
"srednje" kao Belgija ili Nizozemska svaka pet, a "male" poput
Irske ili Finske po tri glasa. Unatoč tomu broj glasova i dalje nije
razmjeran broju stanovnika.
Postojeći sustav slabo odražava demografske razlike među članicama
pa s 15 članica kvalificirana većina može predstavljati u nekim
slučajevima kada se skupe glasovi zemalja s malo stanovnika najviše
58 posto stanovništva EU, a nakon proširenja bi mogao predstavljati
i manje.
Komisija predlaže da se ravnoteža među glasovima postigne
uvođenjem dvostruke većine. Tako za usvajanje neke odluke ne bi
bila dovoljna samo kvalificirana većina glasova nego bi zemlje
članice koje glasuju za odluku morale predstavljati i običnu većinu
ukupnog stanovništva EU.
Što se tiče razlika u stupnju integriranosti u EU među članicama,
zbog kojih bi jedna ili više članica mogle blokirati produbljivanje
integracije (posebice na područjima gdje se odluke donose
jednoglasno), Komisija je sklona pojednostaviti uvjete za
"pojačanu suradnju", predviđenu Amsterdamskim sporazumom.
Pojačana suradnja bi omogućila nekim državama da brže napreduju u
integriranju na određenim područjima ne čekajući suglasnost i
zainteresiranost svih članica. Jedini uvjet bio bi prema Komisiji
da zemlje koje žele bržu integraciju okupe trećinu članica EU.
(Hina) rj sl