RDW 29. I. REFORMA EU

NJEMAČKI RAFDIO - RDW 29. I. 2000. Reforma Europske unije, komentar Rainera Nahrendorfa. "Europske unija već dulje vremena razmišlja o nužnosti reformiranja svojih institucija i na promjenu ugovora, na što ju tjeraju ne samo izmijenjeni opći uvjeti u svijetu i Europi, nego i predstojeće proširenje na 20, a možda čak i na 28 članica još u ovom desetljeću. Zapravo su šefovi europskih država i vlada već na svom sastanku na vrhu u lipnju 1997. u Amsterdamu trebali institucionalnim reformama Europsku uniju pripremiti za proširenje. Ali tada su državni poglavari odgodili politički škakljive teme kao proširenje većinskog odlučivanja u Vijeću i ograničenje broja povjerenika. Ali Europska se unija više ne može poigravati s vremenom, ako želi biti potpuno opremljena za prijam prvih novih država članica početkom godine 2003. Ako ne bude reformirala svoje institucije zajednica bi mogla biti nesposobna za donošenje odluka i djelovanje, posebice kada tijekom ovog desetljeća poraste sa sadašnjih petnaest članica na 20, a možda i na 28 država. Ta opasnost samokočenja želi se ukloniti na novoj konferenciji vlada koja će prvi put zasjedati 14. veljače i do kraja ove godine pripremiti nužne promjene ugovora. Europsko povjerenstvo je za tu promjenu ugovora ovog tjedna iznijelo hrabre i dugoročne prijedloge. U donošenju važnih zakona - za sada je još dominantno načelo jednoglasnosti s pravom na veto za svaku državu - trebalo bi se ograničiti u korist većinskog odlučivanja. Većinsko odlučivanje trebalo bi se uvesti na području trgovine, okoliša, prometa i strukturne politike. Čak i na području socijalne i porezne politike nijedna država više ne bi smjela imati pravo na veto, ako se radi o odredbama nužnim za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. A koje su to odredbe, to će ostati krajnje sporno - kako je to već pokazao višegodišnji spor oko jedinstvenog oporezivanja kamata i zabrane nekorektnih poreznih regulacija. Većinsko odlučivanje u Vijeću trebalo bi se provoditi samo ako se u tome istodobno odražava i volja većine stanovništva. Time bi se povećala demokratska legitimnost. Isto vrijedi i za prijedlog da europski parlament ravnopravno suodlučuje o svim zakonskim predlošcima o kojima je Vijeće većinski odlučilo. A to će biti isto tako sporno kao i utvrđivanje broja europskih povjerenika na sadašnjih dvadeset, te kao i preporuka da države biraju svoje povjerenike na načelu rotacije. Da Unija unatoč proširenju ne postane neefikasna, države moraju uznapredovati u produbljenju integracije. Tako je već 11 država ušlo u monetarnu uniju. Pravo na produbljenu suradnju, odnosno fleksibilnost do sada je bilo ograničeno pravom na veto jedne države protiv bliže međusobne suradnje drugih članica. A to se mora promijeniti. Time bi se primjerice i u sigurnosnoj i obrambenoj politici oslobodio put za snažniju ulogu nekih država. Europa s više brzina bila bi najbolje jamstvo da se veća Europska unija ne nasuka. Europsko povjerenstvo se sa svojim prijedlozima još jednom dokazalo kao motor integracije. Treba se samo nadati da ga šefovi država i vlada ne ugase." (RDW)