FR-LIBER. 27.1.PRILAGODBA EU PROŠIRENJU

FRANCUSKA LIBERATION 27. I. 2000. Buduće upute za rad Europe s dvadeset osmoricom "Ako se ništa ne promijeni, Europska unija proširena na 28 članova (s Turskom) neće imati puno izgleda da spriječi vlastitu paralizu, budući da je sadašnji institucionalni sustav bio zamišljen 1957. za šest država. No, velika većina među petnaestoricom ne pokazuje veliku marljivost u započinjanju temeljitih reforma europskih ustanova, bilo zbog euroskepticizma, bilo zbog straha od mogućih teškoća u unutarnjoj politici. U priopćenju koje je objavljeno jučer pod nazivom 'Prilagodba ustanova za uspješno proširenje', Povjerenstvo poziva vlade da očituju svoje 'viđenje budućnosti', prema riječima predsjednika Romana Prodija. Međuvladina konferencija (CIG) koja će započeti 14. veljače u Bruxellesu, a teoretski će završiti u prosincu na europskom susretu na vrhu u Nici, bit će prigoda da se započne 'ambiciozna, doista vrlo ambiciozna' reforma. Bruxelles daje primjer nudeći istodobno proširenje tema koje su već uvrštene u dnevni red CIG-a (sastav Povjerenstva, proširenje glasovanja na većinu, važnost zemlje pri glasovanju) i predlažući niz rješenja koja će, budu li ih vlade prihvatile, omogućiti da se izbjegne zbrka. 'Stanje je teško', svečano je upozorio Michel Barnier, povjerenik za CIG. Bruxelles kao prvo želi da glasovanje kvalificiranom većinom u Ministarskom vijeću (zakonodavno tijelo Unije) postane pravilo: 'Ako se traži jednoglasno izglasavanje, opasnost od blokade povećavat će se razmjerno broju i raznolikosti sudionika', kaže se u priopćenju. Povjerenstvo, dakle, smatra da se pravo veta treba primjenjivati samo u iznimnim slučajevima, napose pri odlučivanju o financiranju Unije, o bitnim institucionalnim odlukama i o usklađivanju poreznih sustava i socijalnog osiguranja. O svemu ostalom glasovalo bi se većinski u dogovoru s Europskim parlamentom. Problem je što svaka zemlja nema isti utjecaj pri glasovanju, a to zato da bi se vodilo računa o demografskim razlikama. U ovom času Njemačka, Francuska, Italija i Velika Britanija imaju deset glasova svaka, Španjolska osam, Belgija pet itd. Kvalificirana većina iznosi 62 od 87 glasova, tj. 71 posto. Očito je da takav sustav jako slabo odražava demografske razlike među zemljama. Dapače, malene su zemlje s proširenjima dobile veći utjecaj, tako da s petnaest članova kvalificirana većina obuhvaća najviše 58 posto puka Unije, dok je u EEZ-u sa šestoricom imao 67 posto... Ako se ništa ne poduzme, u Europi s 28 članova kvalificirana većina mogla bi iznositi manjinu puka... Što znači da demokracija tu neće naći svoju računicu. Umjesto da uvedu 'ponovno izjednačavanje' ('reponderation') glasova, Prodi i Barnier predlažu da se sustav iz temelja promijeni: izglasavanje odluke moguće je ako se dobije obična većina država koje čine većinu puka u Uniji. Proširenje bi također moglo dovesti do preobrazbe Povjerenstva, izvršnog tijela Unije, u miniparlament: ono bi s 28 članica imalo 35 povjerenika, dok ih danas ima 20. Budući da su malene zemlje posebno privržene zamisli da imaju svog predstavnika u Bruxellesu, Povjerenstvo nije uspjelo riješiti to pitanje. Ono stoga predlaže dva rješenja: ili jedan povjerenik za svaku državu, ili konačno utvrditi broj od 20 povjerenika jamčeći da nijedna zemlja neće biti nezastupljena više od jednog mandata (pet godina). Unatoč svim tim reformama - Povjerenstvo u priopćenju predlaže i mnoge druge, manje važne reforme - jedna ili više zemalja uvijek će moći blokirati produbljivanje europske integracije (napose na područjima koja zahtijevaju jednoglasnost). Kako bi se izbjegla ta opasnost, Prodi i Barnier predlažu da se skupini država omogući brže napredovanje 'pojačanom suradnjom'. Amsterdamski je ugovor predvidio tu mogućnost, ali joj je postavio tolike zapreke da je teško osvariva. Bruxelles predlaže da se postavi samo jedan uvjet: da skupina zemalja koja bi htjela ubrzati tijek integracije okupi barem trećinu država. Hoće li reforma koju priželjkuje Povjerenstsvo ugledati svjetlo dana? Predviđanja mogu biti pesimistična, s obzirom na umjereno oduševljenje petnaestorice. No kršćanski demokrat Romano Prodi uvijek se može nadati čudu", piše Jean Qatremer.