YU 11.I.SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 11. I. 2000. Zašto je izostala solidarnost Crne Gore "Prva faza obnove vitalnih objekata porušenih u agresiji lanjske godine odavno je završena, graditelji neumorno idu dalje, ali se i unatoč izvanrednoj pomoći mnogobrojnih donatora i unutarnjega samoodricanja, čeka na vijest iz Podgorice. Još nije objavljeno da je službena Crna Gora ili neki od tamošnjih privrednih kolektiva pomogao, makar i simbolično, da se ponovno sagradi porušena škola, obdanište, most ili cesta. Solidarnost najbližih je izostala, barem za sada.(...) Na obnovljenim zdanjima po Srbiji ostaju vječito zapisana imena ljudi široka srca, ali nema nijednog brvna na koje bismo uprli prstom kao na dar iz bratske republike. I to će kao povijesna činjenica ostati svojevrsni spomenik egoizmu i neosjetljivosti crnogorske politokratije na završetku ovoga stoljeća.(...) Prirodno je da u pomoći bratskoj Srbiji prednjače Crnogorci, ali ne samo zato što smo jedan narod i što živimo u jednoj državi. Zaboravilo se da je poslije razornog potresa koji je, ne tako davno, razorio Crnogorsko primorje, uslijedila znatna pomoć iz Srbije. (...) Danas kada Srbija pokušava popraviti ono što su uništavali zlikovci iz zraka, Crna Gora - šuti..." GLAS JAVNOSTI 11. I. 2000. Žbir u ministarstvu istine "(...) Iz ureda saveznoga tajnika za informiranje, g. Gorana Matića, najavljeno je da je g. Vuk Drašković vrli suradnik francuske obavještajne službe. (...) Do dana današnjega, staljinizma se ni mi nismo oslobodili. Pola stoljeća ovdje su carovali izdajnici i špijuni i nadigravali se sa svojim budnim progoniteljima. (..) U Srbiji se govorilo da je rat 1991. pokazao da smo u svojim njedrima njegovali guje i izdajnike. Svi predstavnici savezne države u Beogradu, koji su svojom osobnošću obilježili rasulo SFRJ, proglašeni su izdajnicima i špijunima. Sjećate se, Budimir Lončar, Ivo Vajgl, Ante Marković, general Veljko Kadijević, Stane Brovet, admiral Božo Grubišić, Sveto Letica. Svi koji su bili u zlosretnoj državi, a nisu bili totalni Srbi, proglašeni su špijunima. (...) Milošević je iz Amerike doveo Milana Panića za premijera, a zatim je čovjek smijenjen i proglašen žbirom. (...) Ali, glavni špijuni 'otkriveni' su u tijeku i poslije akcije NATO-a na Jugoslaviju. (...)Na čelu svih izdajnika i špijuna bio je Zoran Đinđić. Kako i ne bi kad je studirao u Heidelbergu, i to kod Juergena Habermasa. Takav sklop je za Matića više nego dokaz. General Obradović je također preveden u špijune, isto kao i Vuk Drašković, više puta. (...) Optuživan je i naivni i nedužni general Perišić, koji je režimu želio sve najbolje (...) Za najnovija žbirovska otkrića ekipe Gorana Matića, nikako ne treba vjerovati da su poslednja. Ali, ovdje se stvari, čini se, ne događaju zbog suđenja. Ni za jednu izdaju, gubitak teritorija, poraze i bežanije vojske - nikome nije suđeno. Ova država je sudila samo starijim vodnicima i jednoj čistačici, čuvenoj hrvatskoj Mata Hari, koja je svoju povijesnu ulogu odigrala dostavljajući Zagrebu važne papire. A njih je, prethodno (Ankica - valjda se tako zvala), pronalazila u košarama za obavještajne otpatke."