YU 30. XII. 99.-3. I. 00 SRPSKI TISAK

SRBIJA NIN 30. XII. 1999. Akademik Mihajlo Marković - intervju "(...) Srbi su malen ali izvaredno ponosan i samouvjeren narod. Zbog toga doživljavamo takvu sudbinu i imamo takav status u svijetu. (...)U pitanju je naša tradicija uspravnog hoda i nepokornosti koja ima vrlo duboke korijene. Našao sam ih već kod Save Nemanjića koji je u jednom pismu iz 1221. napisao da smo mi Srbi predodređeni da budemo Istok Zapadu i Zapad Istoku i da priznajemo iznad sebe samo Nebeski Jeruzalem, a na zemlji - ništa'. Dakle, mi ne priznajemo i ne pokoravamo se nijednoj zemaljskoj sili! U međuvremenu smo evoluirali pa ne priznajemo ni 'Nebeski Jeruzalem'. Kao većina Srba, i ja se time ponosim. Ali, zato treba platiti visoku cijenu i mi je plaćamo. Koliko ova izolacija može trajati? Dok se u tzv. slobodnom svijetu ne pojave vođe koje će jednom manjem narodu dopustiti da bude slobodan ili bar neće pokušavati da ga kaznama ponize i slome. Ili dok ne dođu novi mladi naraštaji Srba koji će odustati od ove tradicije, odlučiti da budu pokorni, kao i drugi narodi, i time promijeniti svoj identitet..." VREME 1. I. 2000. "Na Beograd!" "(...)Ako se ove zime i proljeća Beogradom zaredaju nizovi koncerata hrvatskih estradnih mega zvijezda - a sada više nema dileme da će tako biti - ubrzo se mogu očekivati i uzvratne 'kaznene' ekspedicije raspjevane Srpčadi po Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima. (...) Zato, dok ocvali, poluoćelaveli rockosaurusi melanholično gledaju na svijet iz nirvanističke poze i kroz zelenilo pivske boce, estradni bojovnici su pohrlili da Srbima zasluženo otmu pare. Najhrabriji su već na granici..." DANAS 31. XII. 1999. - 3. I. 2000. Mirko Tepavac, nekadašnji političar, intervju "(..)Upotreba sile i oružja ne bi bio samo rat Srbije sa Crnom Gorom, nego građanski rat i u Crnoj Gori i u Srbiji, uz vjerojatno sudjelovanje NATO bombardera a možda i trupa. (...) Ne mora se sve tako dogoditi ali i sam fakat da je i to moguće, ne dopušta nikome da mirno spava. Mrak je već sada osiguran, na zoru će se, čini se, duže čekati.(..) Prije nekoliko godina nitko, osim nekoliko manjih stranaka građanske i socijal-demokratske orijentacije nije ni htio ni smio ustati protiv oružane borbe za stvaranje srpskih država u Hrvatskoj, etničkih progona za pripajanje srpskoga dijela BiH, a još tako reći jučer, protiv radikalske pacifikacije Kosova. A danas bismo svi bili sretni da su Srbi ostali u Hrvatskoj, da su u BiH svi Srbi (pa valjda i svi Muslimani i svi Hrvati ) živi i u svojim domovima, da makar i Rugovino 'Kosovo-Republika' - bez terorizma Thaqija i NATO intervenata - čini međunarodno zajamčeni dio Jugoslavije. To nije mudrovanje 'što bi bilo da je bilo', nego zakašnjela pouka što se, u svjetlu proteklog vremena, realno moglo izbjeći da je bilo više mudrosti nego pouzdavanja u pravo jačega. (...) Kosovo je izgubljeno, jer kako je branjeno, nije ni moglo biti sačuvano. Kao upečatljiv podatak o političkom sljepilu, treba zapamtiti da je apsolutizacija etničkog principa, neizbježno morala dovesti do gubitka Kosova jer je geslo:'gdje god žive Srbi, tu je Srbija', moralo neizbježno hrabriti zahtjev:'Kosovo Albancima'. Tužni epilog je : 'Svi Srbi u suženoj Srbiji'. I još tužnije što su isti duhovnici i državnici, veličani slavljenici..."