YU 18. 12. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 18. XII. 1999. Više vole agresora nego vlastiti narod "(...)dok licemjerni dio međunarodne zajednice kouchnerovskim zalogajima otkida dio po dio naše duhovne kolijevke, a političke hijene iz okruženja kruže oko Beograda čekajući žrtve, glavni akteri domaće političke scene zatežu konopac do pucanja, iskopavajući nove i glancajući stare ratne sjekire, istodobno ne razmišljajući do čega sve to može dovesti. Zabluda da smo se oslobodili dječjih bolesti političkog višestranačja prijeti da u sadašnjim okolnostima uzme danak koji nitko normalan ne želi - provociranje nemira i dodatne unutarnje nestabilnosti koja na našim prostorima uvijek završava tragično. (...) Poslednjih dana svjedoci smo nizanja događaja koji ne obećavaju ništa dobro. Jer kad bi se drukčije i odgovornije razmišljalo teško bi se moglo dogoditi da iz vrha jedne od najutjecajnijih oporbenih stranaka krene optužba protiv vlasti za državni terorizam.(...) Skupina izvanparlamentarnih stranaka koja se bez zazora okrenula američkoj strategiji za Balkan, kao svojoj poslednjoj prigodi za eventualni politički povratak, uspjela je isposlovati - trilateralno povjerenstvo u kojemu će sjediti predstavnici EU i SAD kao osvjedočeni humanisti i ljubitelji našega naroda. Kako će nam pomoći oni koji su nas do jučer bombardirali, a koji nas još drže u izolaciji? Kako će se oni koji pretendiraju da budu politički predstavnici svoga naroda lakše dogovarati s agresorima nego s vlastitom vlašću?..." Vlade s tenkovima "Osnivanje 'Prijelaznog upravnog vijeća' od Bernarda Kouchnera ocjenjuje se kao još jedna potvrda da je međunarodna zajednica na Kosmetu predala vlast albanskim teroristima.(...) To je inače treća vlada na prostorima prijašnje Jugoslavije koja je stvorena uz nazočnost stranih vojnih trupa. Točnije rečeno, četvrta, jer u BiH postoje vlade u oba entiteta. Dakle, uz dvije u Bosni, i makedonske, sad je sastavljena i četvrta - 'vlada' Kosova i Metohije, za područja kojim, u većoj ili manjoj mjeri, gospodare strani vojnici. (...) Ljudima koji se nalaze u vladama tih teritorija, poput Hašima Thacija, naravno, nazočnost stranih trupa ne smeta. Pogotovo ako se zna da je terorist Thaci mogao doći na čelo 'vlade' u Prištini jedino uz pomoć tuđih tenkova. Imajući, međutim, u vidu dugoročne interese 'naroda i narodnosti' s prostora prijašnje Jugoslavije, nameće se pitanje kakva je korist od izdvajanja iz bivše zemlje ako su 'neovisni' dobili gospodare na dugi rok, s tenkovima uperenim u civile." DANAS 18./19. XII. 1999. U očekivanju promjena "(...)Nakon svega, vjeruje se da je Hrvatska na pragu novoga. Ništa više neće biti isto, to je sasvim sigurno. Nema, međutim, ni drastično 'boljeg' u neposrednoj budućnosti, jer - ako oporba doista slavno pobijedi, kako to najavljuje - zemlju će preuzeti u potpunom gospodarskom (i drugom) rasulu, s brojnim zadacima u neposrednoj budućnosti. Najprije, da odmah promijeni Ustav i smanji ulogu predsjednika u političkom odlučivanju (ako oporbi, u međuvremenu, i samoj ne porastu apetiti), a vrlo brzo i da raspiše nove izbore, i parlamentarne i lokalne, kako bi se vlast na svim razinama prilagodila novim okolnostima..." VREME 18. XII. 1999. Rat za Poglavarovo naslijeđe "(...) Tuđmanova smrt pala je za HDZ u najgorem mogućem političkom trenutku: prekasno za nužnu promjenu smjera, a prerano za 'faktor sentimentalnosti'. Hrvatska je javnost već bila uvelike izmorena od iščekivanja 'najtužnije vijesti'; opet neizbježno, sućut se svela na ljudsku mjeru i usredotočila se na čovjeka, a ne na Vođu. To se vidjelo i prilikom pogrebnih svečanosti. (...) Ceremonijal je bio neočekivano jednostavan, pristojan i dostojanstven (...) dr. Pavletić je održao govor koji je povremeno nalikovao na govor Antonijev nad Cezarovim grobom, nadbiskup Bozanić je održao opijelo i kratku odmjerenu propovijed, Ivan Aralica je ispričao nešto prigodno.(...) Međunarodne reakcije na smrt dr. Tuđmana bile su na granici nepristojnosti. (...) Komentari zapadnoga tiska i službenih funkcionara EU-a, NATO-a i velikih sila manje su se bavili likom i djelom pokojnika (a kad jesu, bilo je to na njegovu štetu), a više budućnošću Hrvatske, koja, eto, sada konačno ima prigodu da se već jednom demokratizira. Jedini brzojav koji je prešućen hrvatskoj javnosti bio je onaj predsjednika SRJ Slobodana Miloševića..." Jedna karijera "(...) Iza dr. Franje Tuđmana ostaje, međutim, Hrvatska kao politička činjenica na Balkanu od čijeg se samoga spomena pokojnik užasavao. Iz cijele je njegove biografije jasno zašto je Hrvatska na Balkanu i zašto je on odatle silom izvući nije mogao, unatoč svojim naporima i retorici. Etnička isključivost, šovinizam, antisemitizam, prevrtljivost, pretencioznost, izdaja i pohlepa nisu osobine samo balkanske, ali ih je dr. Tuđman vidio samo u Balkanaca, a ne i oko sebe i u sebi. Manija veličine, mesijanska uloga, oholost oholosti - mane su koje je dr. Franjo Tuđman dijelio s drugim balkanskim i inim liderima i ocima domovine, ali i to je ljudski, jer je čovjek krhka posuda puna mana, Bog će biti milostiv prema njegovoj duši." NIN 16.12. Odlazak vrhovnika "(...)Iako je Miloševićev državnički staž duži od Tuđmanova, sasvim je prirodno da on, kao mlađi čovjek, nadživi svoga hrvatskog kolegu. Ali kako se Tuđmanovim odlaskom završava - ne samo u Hrvatskoj nego i šire - jedna era u kojoj su ta dva čovjeka svoj politički rezon za opstanak na javnoj sceni nalazila jedan u drugome, sada je zaista krajnje vrijeme da i SRJ, na izborima, sebi priušti drukčijega predsjednika. Od toga bi, kao i od odluke hrvatskih birača na predstojećim izborima, mogao mnogo ovisiti i odgovor na pitanje: Kada će dva naroda, srpski i hrvatski, konačno smoći snage da naprave stvarnu bilancu Miloševićeve i Tuđmanove politike i pošteno prebroje svaki svoje žrtve koje su pale za politiku ta dva nacionalna lidera?" Hrvatska bez Tuđmana "(...)Odsutnost važnijih europskih političara s pokopa Predsjednika Hrvatske bila je slika i prilika međunarodne izolacije zemlje, a to je situacija koju je stranka na vlasti uvijek visoko cijenila.(..) Određeni nemir u Tuđmanovoj vladi izazvala je neočekivana najava šefa njegova ureda dr. Ivice Kostovića. Budući da iza Tuđmanove smrti naglo pada politički utjecaj njegove kancelarije i brojnih savjetnika koji nisu na državnim funkcijama, Kostović je 'dao naslutiti' kako je, unatoč teškoj agoniji pokojnoga Predsjednika i njegovoj dubokoj komi, ipak razabrao neke od njegovih poslednjih poruka. Kao daleka parafraza nekih sličnih rečenica koje su izgovarali umirući vladari, one se uglavnom svode na upozorenje da se čuva ono što je postignuto. Je li Tuđman zaista rekao 'čuvajte mi Hrvatsku', gotovo da i nije važno u situaciji kad se za ulogu čuvara bori toliko potencijalnih nasljednika koji mu posljednje želje čitaju s usana... Uz mnogobrojne posmrtne panegirike, koji ga uglavnom veličaju kao tvorca države i nacije, predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman postao je i personifikacija čovjeka koji je do kraja poslužio ciljevima svoje stranke. Toliko da njegovi birači nisu zaslužili čak ni da saznaju kada je i od čega umro i čemu se mogu nadati nakon te biološke činjenice."