YU 9. I. SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 9. I. 2000. Brzo razočaranje "Predsjednik SDP-a, kandidat za hrvatskoga premijera Ivica Račan, i šef hrvatske diplomacije, predsjednički kandidat HDZ-a Mate Granić, koji su ovih dana stranim medijima dali iznenađujuće pozitivne izjave o povratku Srba u Hrvatsku, požurili su da te izjave relativiziraju, vjerojatno iz unutarnjopolitičkih razloga ili potreba kampanje za predsjedničke izbore..." 8. I. 2000. Devet pretendenata za šefa Dr. Mate Granić jedan je od rijetkih dužnosnika hadezeovske nomenklature koji se može pohvaliti relativno stabilnom političkom karijerom. Od dolaska na vlast HDZ-a bio je u samom vrhu stranke i državne uprave, ali ni najtvrdokorniji protivnici sada poraženog režima u Mate Graniću nisu vidjeli isključivoga 'negativca'. Naprotiv, šefu nacionalne diplomacije može se zahvaliti što Hrvatska nije dobila sankcije i što nije došla u još otvoreniju izolaciju zapadnog svijeta.(...) Veruje se da bez Budišina 'nacionalnog imidža' Račanovi socijaldemokrati nikad ne bi pobijedili u Hrvatskoj, ma kako da su birači nezadovoljni korupcionaškom vlašću HDZ-a. Moralni profil Dražena Budiše je i njegov najdragocjeniji kapital u predizbornoj kampanji za mjesto novoga predsjednika Hrvatske." BLIC 9. I. 2000. Ove godine oslobađanje Knina "(...) Predsjednik SRS (Šešelj) je (...) ocijenio da Jugoslaviju u 2000. godini čekaju mnoga iskušenja i da će njegova stranka i dalje ustrajati na privrednim reformama, privatizaciji, ostanku Crne Gore u SRJ, očuvanju republike srpske i oslobađanju republike srpske krajine..." Rusi pridonijeli izolaciji Srbije - Helmut Sonnenfeld, jedan od suradnika američkoga predsjednika Clintona "(...)Milošević je dobivao veoma loše savjete od Rusa i mislim da je na početku rata bilo dosta pogrješnih procjena, što je dovelo do dugačke kampanje bombardiranja. Zamršeno je opisati ulogu Rusije u sukobu. Oni su smatrali da imaju posebne veze sa Srbima, ali su uradili veoma malo da bi izvršili pritisak na Srbe da prestanu raditi ono što su radili na Kosovu. Štoviše, služili su se su istim jezikom da bi opisali kosovske Albance kao i Srbi, govoreći za njih da su narkodileri, teroristi... Isti jezik sada rabe i u Čečeniji. U osnovi oni su ohrabrivali ili bar nisu sputavali Miloševića. Tek kada su shvatili da će Jugoslavija biti teško oštećena u zračnoj kampanji i da postoji mogućnost izvođenja kopnene intervencije, Rusi shvaćaju da moraju raditi s Miloševićem na postizanju političkog rješenja. Rusi su bili veoma ljuti na NATO, i, sve u svemu, više su pridonijeli izolaciji Srbije, umjesto da su radili suprotno i pridonijeli mirnom rješenju krize.(...) Ukoliko oporba nekako uspije uzeti vlast na demokratskim izborima, onda bi Srbija mogla krenuti na put izlaska iz neprozirnog tunela." POLITIKA-EKSPRES 8. I. 2000. Draškovićev novi zadatak "Sastanak šarolikoga društva oporbenih stranaka, koje je već dobilo adekvatan naziv 'NATOS', sazvan za nastupajući ponedjeljak pod skutima Vuka Draškovića, već je dobio svoju medijsku najavu 'dnevnoga reda', ali je to samo magla.(...) Poslije berlinskoga rukoljuba Madleine Albright, Drašković više ne može sakriti lažni patriotizam tobožnjom brigom za Srbe jer je upravo ta ruka okrvavljena pogibijama i stradanjem našega naroda. (...) Najavljeno okupljanje oporbe tako bi trebalo uvesti u uporabu, po uzoru na 'Draškovićev bonton', i ljubljenje nekih drugih dijelova tijela. Clinton je pokazao kako se to radi u SAD." GLAS JAVNOSTI 9. I. 2000. Slavoljub Đukić, autor knjige "Kraj srpske bajke" o bračnom paru Milošević - Marković "(...)- Tko vam je interesantniji za analizu? - Milošević je tajanstveniji čovjek, o njemu ima vrlo malo informacija. On sve nekako drži u džepu. Mi ne znamo ni gdje ni kad provodi godišnji odmor, a to su informacije koje zanimaju javnost. Dakle, s te strane, teže je s Miloševićem. A opet, on je jasniji s obzirom na karakter ove vlasti i na svoje političke postupke. U tom pogledu on je, po mom mišljenju, otvorena knjiga. Mirjana je svakako čudnija i neobičnija osoba. Nasuprot Slobodanu, koji veoma rijetko istupa, čak ni u dramatičnim situacijama, ona se često pojavljuje, sudjeluje na tribinama, objavljuje knjige. Mogao bi se izvuči zaključak da je s njom lakše. S druge strane, teže je, jer ona ima čudne ideje, već sama ideja preporoditelja društva pa i cijeloga svijeta je neobična. Tako da je ona, meni osobno, mnogo složenija. Mislim da su oni različite ličnosti u karakteru, temperamentu, obrazovanju, ali u osnovi oni funkcioniraju zajedno, oni su tandem. Znam mnogo bliskih bračnih parova, ali malo je primjera tolike ljubavi i veze...." DANAS 6.- 9. I. 2000. Protosinđel Sava iz Dečana - intervju "(...) Bombardiranje Srbije je velika tragedija i zločin, ali moramo imati u vidu da ga je izazvalo ponašanje režima u Beogradu. Konfrontacija s cijelim svijetom u cilju održanja jedne diktature već godinama je stil vladanja Miloševića koji je svjestan da mu je bombardiranje produžilo politički vijek.(...) Dok god je Milošević na vlasti, nema povratka ni vojske ni policije. To je jasan stav svih u međunarodnoj zajednici, a u Beogradu su svjesni rizika. Mi (...) podupiremo ideju da jednoga dana na Kosovo, kao sastavni dio Srbije i SRJ, dođu vojska i policija. Ali vojska i policija jedne demokratske države, koje će biti pod nadzorom naroda i parlamenta, a ne pod nadzorom obitelji Milošević. Onima koji su osramotili ime srpskoga vojnika i srpskog naroda, ni Bog neće, niti može dopustiti da ponovno brane svetu srpsku zemlju. (...) Milošević i Šešelj su krenuli da pitanje Kosova rješavaju ognjem i mačem. U namjeri da zastraše Albance i odvrate ih od pobune počelo se s brutalnim zločinima nad civilnim stanovništvom. Naravno, zapadni mediji su do beskraja preuveličali nasilje na Kosovu da bi opravdali NATO intervenciju, ali je činjenica da su zločini činjeni i da postoje masovne grobnice. (...) Smatram da odgovorne za ove zločine s obje strane treba što prije dovesti pred lice pravde. Žalosno je da se oni koji su za sobom ostavili krvave tragove danas kite odličjima i bestidno govore o nekoj pobjedi.(...) Ne mogu shvatiti da patrijarh traži ostavku g. Miloševića, a potom ide da mu čestita dan kad je pobijedila jedna destruktivna ideologija nasilja. Postupci njegove svetosti, a naročito njegova 'svemoćnog' savjetnika, episkopa bačkog Irineja, koji ga redovito odvodi pred Miloševića, sablažnjavaju naš narod. Nažalost, u ovih poslednjih nekoliko godina, pojedini episkopi nisu prepoznali vrijeme u kome živimo i dopustili su da jedan bezbožni režim instrumentalizira Crkvu za svoje političke ciljeve i održi svoju vlast..."