YU 14.XII- SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 14. XII. 1999. Preokret u UN-U "(...) Na Est Riveru se još vije zao duh, ali mu, kako se čini, opasni zubi nisu više tako oštri! Zastrašivanje silom izgubilo je onaj dosadašnji učinak i - postaje manjinsko stajalište, koje je prisiljeno ustuknuti (napokon!) pred hrabrom, načelnom i dostojanstvenom argumentacijom koja je na pozicijama međunarodnoga prava, legaliteta i integriteta UN (...) Treba li reći da smo mi i ovaj put bili povod za razjašnjavanje. Pod utjecajem SAD i Njemačke, bivše jugoslovenske republike su tražile isključenje SRJ iz UN, ali su ipak bile prisiljene povući taj predloženi Nacrt rezolucije u Glavnoj skupštini UN. Sjedinjene Države prvi put poslije 1992. nisu uspjele u UN-u u jednom kaznenom pohodu protiv SRJ. Ni Njemačka nije mogla nametnuti stajalište savezničkim zemljama iz EU koje su bile suzdržane.(...) ...ipak su glavnu ulogu ovoga puta odigrale zemlje članice Pokreta nesvrstanih, koje su ponovno iskrsle na glavnu političku scenu! (...) Odlučnim stavom Pokreta nesvrstanih zemalja širom su otvorena vrata SR Jugoslaviji..." Potpora mladeži Zambije predsjedniku Miloševiću "Mladež Zambije poslala je poruku predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću u kojoj se izražava potpora vladi i narodu SRJ u borbi protiv separatizma i terorizma, čiji su krivci albanski teroristi tzv. OVK. 'Podupiremo hrabri narod vaše zemlje koji je ostao lojalan SRJ i bori se za očuvanje teritorijalnog integriteta zemlje', kaže se u poruci u kojoj se ističe da je 'SRJ porazila NATO agresora i SAD' i time 'dala primjer kako se ne smije dopustiti stalno miješanje u unutarnje poslove suverenih zemalja, bile one velike ili male'..." BLIC 14. XII. 1999. Neprijatelj naš svagdašnji "Budući da se s 'paucima daleko nije moglo stići, a da se na načini još veća šteta od one koja bi nastala da njihovi podli planovi nisu 'presječeni u ranoj fazi', ministar srpske sigurnosti obratio se okušanim metodama: kakvi crni strani agenti, koji povremeno odrade nešto i za svoju otadžbinu, kad od domaćih neprijatelja boljeg prijatelja u nevolji nema. Članovi NATO-stranaka, alkoholičari i narkomani, neuspješni znanstvenici i propali umjetnici, bit će odsad lovina mladih policajaca, koje je njihov ministar svečano uveo u posao.(...) Sve što nešto vrijedi i znači u tom svijetu (umjetnosti i znanosti), odalo se drogi i alkoholu i prešlo na stranu NATO. To nije dobro za vlast, ali je svakako izazovno za mlade policajce, kojima se dok sav taj ološ ne pohvataju, smiješi duga i plodna karijera..." DANAS 14. XII. 1999. Kouchnerova bilanca "Neovisno od diplomatskoga rejtinga šefa misije Bernarda Kouchnera, poslije šest mjeseci provedenih na Kosovu ne bi se moglo reći da su međunarodne snage momčad koja dobiva i da ju, u skladu s onom športskom maksimom, ne bi trebalo mijenjati. Međunarodna vlast na Kosovu treba se još i te kako uigravati ako hoće izići na kraj s teškim i opasnim kosovskim problemom. Kosovo i dalje nije regija u kojoj su osigurana elementarna ljudska prava svim građanima. (...) Svakako su pretjerane tvrdnje beogradske režimske promidžbe da te terorističke snage imaju potporu međunarodnoga čimbenika, ali je činjenica da za šest mjeseci njihovo djelovanje nije presječeno. Najmanje što vojne i civilne vlasti moraju postići na Kosovu ako žele opravdati svoje instaliranje u ovoj oblasti, jest da učine ono što je učinjeno u BiH.(...) Ni BiH nije postala uzorna zemlja stabilnosti i demokracije - naprotiv, potresaju je ozbiljna politička trvenja - ali je pacificirana i u njoj nema nenadziranih skupina koje ugrožavaju živote drugih. Taj rezultat postignut je radikalnim uklanjanjem iz političkoga života svih ekstremističkih snaga..." 11./12. XII. 1999. Vesna Pešić, intervju "(...) Točno je da nije bilo tolike represije prije, ali je nasilje u nevjerojatnim količinama izvoženo izvan Srbije, protiv drugih naroda, i to u takvim razmjerima da i dan-danas nitko nema hrabrosti da se upusti u to pitanje i pokuša objasniti otkud tolika agresija koja je pokazivana odavde za ovih deset godina. Kad jednom prešutiš nasilje prema drugom, obično će se vratiti sunarodnjacima čim postanu neposlušni i prestanu slijediti svoga vođu. Ova vlast nikada nije uspjela išta smisliti, osim nasilja, A na tome se održavala, navodno 'braneći Srbe' od svih drugih naroda i zlog svijeta. Sada je nervozna zato što je ona zapravo pasivizirana, ona više nikoga ne može napasti, može napasti samo Srbe i Crnogorce. Njezino je vrijeme isteklo, ta ograničenost vremena se osjeća u zraku i zato se i oni između sebe svađaju i padaju u sve veću histeriju. Taj čir mora puknuti i puknut će uz veliki prasak. (..) Bit će velikih lomova ili će se postojeća kriza pretvoriti u stalnu, a Srbija postati zatvoreno polje koje je donekle pasivizirano, tj. više ne može proizvoditi ratove, ali koje će biti zaboravljeno kao neopasno. Mogu nas zaboraviti i kazati da jedan čir, jedan takav prištić, Europa može podnijeti nakon pada Berlinskoga zida.(...) (..) a da i ne spominjem da se i u Crnoj Gori dogodilo isto što i u drugim republikama bivše Jugoslavije. Neće ni oni ostati s Miloševićem i upisivati se u savez s Bjelorusijom i Rusijom, da bi trpjeli diktaturu i odvlačenje od razvoja i Europe..."