IT27.XI-LA REPUBBLICA- IMPERIJALNO PREDSJEDNIŠTVO

ITALIJA LA REPUBBLICA 27. XI. 2001. Imperijalno predsjedništvo "Iz pepela Manhattana do prašine Afganistana, oživljava 'imperijalno predsjedništvo' koje je izgledalo pokopano s Clintonom i hladnim ratom, te se na teren vraća i oružano krilo Imperija, marinci. (...) Po zapovjedi predsjednika imperatora koji može činiti što želi, kada želi, kako želi, koji može čak i uputiti izrazito težak ultimatum Iraku uz prijetnju napadom i širenjem sukoba izvan svake granice prihvatljive koaliciji. Amerika s neba silazi na zemlju. (...) Rat čini skok naprijed u ubrzavanju povijesti koja je ponovno počela brzo protjecati od napada 11. rujna, na bojnom polju, kao i na polju unutarnje i međunarodne politike, te se već samo lažni prijatelji Amerike usuđuju proglasiti, jer im to odgovara, kako je pobjeda već iza ugla. Bushove riječi i djela kažu suprotno. Ultimatum Saddamu ukazuje da je Afganistan bio samo 'prva faza'. (...) No, ovaj očiti skok naprijed američkog vojnog stroja i strateške vizije, koja se već proširila i na Irak kojemu se prijeti napadom ako neće ponovno primiti promatrače UN-a, dogodio se a da se u Americi nisu podigli, s ulica kao i hodnika politike, glasovi protivljenja. Ni pred slanjem pravih kopnenih snaga izloženih neprijateljskoj vatri, poput brigade marinaca, nacija, još uvijek pogođena i okupljena pretrpljenim zločinom, ne usuđuje se izraziti zabrinutosti i dvojbe. Ne izražava ih ljevica, ponovno ucijenjena možebitnom optužbom da je meka spram terorizma, i, što još više iznenađuje, ne prosvjeduje ni desnica, koja je u Americi nasilno protiv države, i tijekom devedesetih godina je vodila rat protiv predsjedništva i prevlasti središnje savezne vlasti, koji je kulminirao pravosudnim napadom na Clintona. Na valu osjećaja i užasa kojega je stvorio terorizam, predsjednik Bush može danas činiti ono što ni ocu ni prethodniku, makar su bili izabrani mnogo jačom većinom, ne bi nikada bilo dopušteno, a da ne prođu glasovanja poput onoga koje je dopustilo Zaljevski rat. Kongres mu je izglasao ratne ovlasti sa samo jednim glasom protiv, i on može slati zračne i pomorske flote, a danas i kopnene snage, a da se nitko ne usuđuje prigovoriti. Može uputiti, kao što je jučer učinio, ultimatum Iraku Saddama Husseina, a da se parlament ili masovni mediji ne upitaju o posljedicama eskalacije od Kabula do Bagdada. Može donijeti nove zakone koji odbacuju desetljeća ustavnih jamstava i ovlašćuju policijski nadzor i presude po kratkom postupku, kakve nisu mogli činiti ni Rooseveltovi ratni sudovi protiv nacističkih sabotera. Potreba za međunarodnim dogovorom, koja je mudro vodila akcije Washingtona u prvim tjednima straha i samoće nakon 11. rujna, više ne izgleda važna Bushu koji je slanjem marinaca djelom kazao on što je već riječima kazao europskim saveznicima, odnosno da će ovaj rat Amerika voditi sama, uz povremenu pomoć i potporu onih koje će od slučaja do slučaja novi Imperator odlučiti primiti. Radi toga, kako bi dovršio oživljavanje Imperial Presidencyija, imperijalnog i zapovjedničkog predsjedništva, Bush mora zadržavati pojačani pritisak, u svojim govorima obećavati još krvi i suza, smiriti svaki optimizam. Popuštanje unutarnjeg pritiska ponovno bi otvorilo pitanja i dvojbe koje rat prigušuje. Među mnogim neočekivanim posljedicama terorističkog napada na Ameriku je dakle obnova izvršne vlasti, a protiv zakonodavne i sudske koje su prkosile Bijeloj kući u godinama napretka i mira. Osama Bin Laden mimo svoje volje ponovno gradi ono što je Monica Lewinsky razrušila", piše Vittorio Zucconi.